Slobodna Dalmacija: 20. 12. 2005.

ŠPANJOLSKA AKCIJA USPRKOS HEBRANGOVOJ TEZI DA DOMAĆE TAJNE SLUŽBE NISU LOCIRALE ODBJEGLOGA GENERALA

Gotovinu ulovili CIA i hrvatski obavještajci

PAD REJTINGA Hebrangovo "uvjerenje" o hrvatskoj pasivnosti u "slučaju Gotovina" podudara se s najnovijim pokazateljima HDZ-ova političkog rejtinga. Gubitak potpore vladajućem HDZ-u pripisuje se, među ostalim, vrlo aktivnoj ulozi sadašnje vlade u Gotovininu uhićenju

Piše: Jasna BABIĆ

Zahvaljujući Andriji Hebrangu, članu Predsjedništva HDZ-a, u optjecaj je puštena još jedna verzija priče o uhićenju Ante Gotovine. Mogla bi se definirati kao "teorija hrvatske pasivnosti", a gotovo je identična prijašnjem stavu same haaške tužiteljice Carle del Ponte. Kako Hebrang reče, on ne vjeruje da su domaće tajne službe locirale Gotovinu, nego su samo "točno i precizno utvrdile da on nije u Hrvatskoj".

Za operaciju uhićenja u Španjolskoj, uvjeren je Hebrang, zaslužni su inozemni lovci na haaškog bjegunca. Tako Hebrangovo viđenje "slučaja Gotovina" širi zbirku već postojećih političkih i nacionalnih legenda.

Kao prva i najstarija, pojavila se pripovijest o simuliranom, glumljenom uhićenju, a zapravo potajnoj i dogovorenoj Gotovininoj predaji španjolskim vlastima. Skovana je u redovima Gotovininih obožavatelja koji se nisu bili spremni razočarati u svojeg idola. Temelji se na činjenici da uhićenik nije pružao nikakav otpor kada ga je za večerom zaskočila španjolska policija. Ujedno je i dio mita o nepobjedivom haaškom bjeguncu, koji se, eto, može samo dobrovoljno predati, jer je lukaviji od svih svojih progonitelja.

Izdajnik u blizini

Nadalje, postoji teorija o izdajniku u Gotovininoj blizini koji nije odolio zamamnoj dolarskoj nagradi. Teoriju je javno iznio Gotovinin brat, pa se u vrlo nezgodnoj poziciji našao Jozo Grgić, hrvatsko-australski poduzetnik kojeg je španjolska policja zatekla s Gotovinom u društvu. Grgić još ima silnih muka da vrati reputaciju iskrenog i povjerljivog Gotovinina "jataka".

Poluslužbenim kanalima plasirana je, također, teorija o CIA-i kao ključnom faktoru u lociranju Gotovine. Zasniva se na jednostavnoj špijunskoj metodologiji: kada je neprijeporno utvrđeno da nevidljivi Gotovina komunicira s odvjetnikom Lukom Mišetićem, američkim državljaninom, u lov se uključila CIA. Dakle, ako su hrvatske tajne službe otkrile njegovu krivotvorenu putovnicu i lažno ime Christian Horvat, CIA je u konačnici otkrila skrovište haaškog bjegunca, a Španjolska ga je izručila Haagu.

Curenje informacija

Konačno, službena, vrlo škrta verzija o Gotovininu lociranju i uhićenju iznesena je pred Vijećem sigurnosti UN-a, u formi referata haaške tužiteljice Carle del Ponte koja je, kao najzaslužnije, apostrofirala aktualnu HDZ-ovu vladu Ive Sanadera. Njezino izvješće temelji se na činjenicama koje su poznate vrlo maloj skupini ljudi u POA-i državnom vrhu. U protivnom, Gotovina vjerojatno još ne bi bio ulovljen, zbog curenja informacija o smjerovima potrage.

Hebrang je svoju tezu o krajnjoj pasivnosti Hrvatske u lovu na Gotovinu objavio dan nakon nastupa Carle del Ponte pred UN-om. Ostavio je dojam da njome u pitanje dovodi tek istinoljubivost i vjerodostojnost haaške tužiteljice.

No, na drugoj strani Hebrangovo "uvjerenje" o hrvatskoj pasivnosti u "slučaju Gotovina" podudara se, ujedno, s najnovijim pokazateljima HDZ-ova političkog rejtinga. Gubitak potpore vladajućem HDZ-u pripisuje se, među ostalim, vrlo aktivnoj ulozi sadašnje vlade u Gotovininu uhićenju. Toliko je jasno da Hebrang nije odveć upućen u tijek otkrivanja i uhićenja Ante Gotovine, ali mu je teorija nadahnuta unutarnjopolitičkim razlozima.