Vjesnik: 23. 12. 2005.

Slobodna sudačka forma

VLADO RAJIĆ

Drvlje i kamenje sručilo se na gospićkog suca Branka Milanovića. I to ne zato što je presudom oslobodio optuženika svake odgovornosti za čin seksualnog nasilja. To gotovo da nikoga i ne zanima. Kritičari su njegovu nepravomoćnu presudu secirali jer se u obrazloženju sudske odluke upustio u definiranje seksualnog, a nasilnog akta. Po sistemu muško gore, žensko dolje. I naravno da je propao. U javnoj ocjeni svoga sudačkoga uratka.

Međutim, smisao svake, pa i te sudske odluke, je u poruci koju ona nosi. Prvo, optuženi je oslobođen odgovornosti za teško kazneno djelo (što ovoga trenutka nije bitno). I drugo, oslobođen je zato što nije bio »gore«, nego tamo negdje, sa strane.

Dugogodišnji promatrači hrvatskih pravosudnih događanja znaju: bedastoće iz obrazloženja presuda često su važnije od samog kaznenog isklicanja. U žalbenom postupku se na visinu i vrstu kazne očituje viši sud. Ali, obrazloženje prvotne presude ostaje, kao što netko reče, i u ime Republike Hrvatske, i njenih građana, u ime kojih se presuda i izriče.

No, ako je »gospićki slučaj« skandalozan samo zato što je prepun neukusnih opaski na račun toga što jest, a što nije spolni čin, što učiniti s obrazloženjima na koja upozoravaju i odvjetnici i tužitelji i stranke, a koja ulaze u gomilu sramotnih pravničkih uradaka. Sramotnih i zbog toga što ta obrazloženja, nerijetko, dvojbenim čine i osnovna pravna znanja sudaca koji ih pišu.

Što radi sud nadležan u žalbenom postupku? On odlučuje samo o kazni, a »pisca« pušta da u svakoj sljedećoj prilici ponovo demonstrira svoje spisateljske sklonosti koje s pravom nemaju nikakve veze. Zašto? Zato što se smatra da je svaki sudac samostalan baš u tom dijelu svojega sudovanja i dirne li mu netko u tu zabran, dirnuo je u »svetu sudačku stolicu«.

Sudac iz Gospića, stoga, samo je perjanica slobodne sudačke forme u kojoj se može širiti svaka, pa i nacionalistička, seksualna ili vjerska mržnja. To što taj popis zabranjenih mržnji stoji i u Ustavu i u kaznenom zakonu, kao da nije važno. Jer, sudačka sloboda u izricanju presude je jača ustavna kategorija od svega navedenog. Vidjet će se to jednoga dana, kad ta presuda dobije mjeru na Vrhovnom sudu. Ukinuće, ako ga bude, ticat će se samo kazne. Obrazloženje će ostati nedirnuto, jer to je ona sudačka sloboda na koju ne smije pasti ni trunak kritike. A javno i medijsko zgražanje se u tu kritiku ne broji.