Večernji list: 28. 12. 2005.

TAJNE SLUŽBE Predsjednik Mesić i premijer Sanader dogovorili se o zakonu i šalju ga u Sabor

Karamarko sam odlučuje o tajnom praćenju

Autor: JASMINA POPOVIĆ

Predsjednik Mesić i premijer Sanader usuglasili su Prijedlog zakona o obavještajnim službama i još jedino ostaje da u saborskoj proceduri zakon dobije zadnju glazuru. Poznavatelji prijedloga tvrde da ne očekuju veću buru u saborskoj raspravi jer se novi zakon uvelike oslanja na sadašnji, koji je donesen 2002. godine, a svi pokusni baloni o drastičnom povećanju ovlasti obavještajaca naišli su na izrazito negativan stav javnosti i odbačeni su u samom početku pregovaranja.

SOA i VSOA

Prođe li prijedlog dvojice prvih ljudi u državi, Hrvatska će imati dvije obavještajne službe – Sigurnosno-obavještajnu agenciju (SOA), koja će ujediniti civilne obavještajce i protuobavještajce, i Vojnu sigurnosno-obavještajnu agenciju (VSOA), koja će proširiti djelatnost na obavještajni rad u inozemstvu, čime se usklađuje sa standardima NATO-a. Očekuje se da služba postane efikasnija jer je riječ o specifičnim zadacima i terminologiji koja je manje u nadležnosti civilnih obavještajaca. U nadležnosti ravnatelja SOA-e ostaje tajno praćenje i snimanje na otvorenu prostoru, što će možda biti sporna točka u saborskoj raspravi, a ravnateljev će potpis morati imati i ako se žele dobiti podaci o nazvanim brojevima.

Kao posebno tijelo, ali ne i posebna agencija, pojavit će se Operativnotehnički centar. O tome je bilo prilično nagađanja u javnosti, no u konačnoj se varijanti taj centar najavljuje prije svega kao tehničko tijelo čijeg će prvog čovjeka zajednički usuglašavati premijer i predsjednik kroz svoje instance, ali neće biti instituta supotpisa, kao za ravnatelje SOA-e i VSOA-e. Stručnjaci obrazlažu da bi u slučaju da i za to tijelo postoji potreba supotpisa to u stvari bila treća agencija.

Bojazan da bi se kroz OTC na neki način zaobišao predsjednik države, a moć pripala premijeru i ravnatelju SOA-e, kažu predlagači, onemogućena je činjenicom da čelnog čovjeka OTC-a imenuje predstojnik Ureda VNS-a, kojega zajednički predlažu predsjednik i premijer, te je teško pretpostaviti da bi čelni čovjek OTC-a mogao biti netko tko nije obojici po volji. Zakon zadržava Vijeće za nacionalnu sigurnost, Ured VNS-a i Savjet za koordinaciju rada sigurnosnih službi.

Izjednačene ovlasti

Novost je da u VNS-u članovi postaju, uz dosadašnje, i ravnatelji sigurnosnih službi, a u Savjetu za koordinaciju izjednačavaju se 'ovlasti’ premijerovih i predsjednikovih ljudi. I jedni i drugi sazivat će sjednice ili utjecati na dnevni red stavljajući teme koje smatraju bitnima. Na sjednice Savjeta moći će se pozivati i državni odvjetnik, predstavnici Financijske policije, USKOK-a, carine, Ureda za sprečavanje pranja novca, ravnatelj policije...

Ured VNS-a postaje posebno važan. Predviđeno je da bude mjesto središnje analitike jer novi izazovi obavještajcima, poput terorizma ili organiziranog kriminala, zahtijevaju da postoji tijelo koje će ujedinjavati i sažimati sve potrebne podatke u temama od nacionalnog interesa i opsluživati institucije kojima je to potrebno.