Svinjarije Ante Đapića, novopečenog gradonačelnika Osijeka po milosti Branimira Glavaša, gotovo nikoga više ne iznenađuju. Nakon što mu je neslavno propao pokušaj osobnog "ušminkavanja" po Izraelu, na teret gradskog proračuna Osijeka, grada kojeg je višestruko kompromitirao svojim lažnim predstavljanjem kod gradonačelnika izraelskih gradova Ariela i Loda, krenuo je Đapić u novi obračun, razotkrivajući imena svjedoka u istražnom postupku za ratne zločine pred Županijskim sudom u Osijeku.

Ništa čudno za Đapića, koji je vijest o ubojstvu haškog svjedoka Milana Levara komentirao “Levar je morao znati što ga čeka, on je dobio što je tražio!” i ništa čudno što je nakon Đapićevih protuzakonitih postupaka (da poznaje zakon i pravo, ne bi stekao titulu lažnog magistra prava), urednik Feral Tribunea iz Osijeka Drago Hedl dobio pismenu prijetnju smrću, ali je vrlo znakovito da Đapić, uz svesrdnu zaštitu premijera dr. Ive Sanadera, uživa i zaštitu bez pokrića Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.Premda je Đapić na tiskovnoj konferenciji 25. studenog 2005. godine objavio imena 19 mogućih svjedoka zločina počinjenih u Osijeku 1991. godine i time izravno ugrozio tijek daljnje pravosudne istrage, Državno odvjetništvo kao i u svim ranijim slučajevima kada je posrijedi Đapić, ignorira postupak u skladu sa kaznenim zakonom Republike Hrvatske, u kojem je vrlo jasno sankcionirano Đapićevo ponašanje u člancima 304. i 305. Radi se o sprječavanju dokazivanja i povredi tajnosti postupka, jer je razotkrivanjem mogućih svjedoka u istražnom postupku, koji je po prirodi stvari tajan, Đapić izvršio akt prisile i zastrašivanja svjedoka da odustanu od svjedočenja ili da u strahu od posljedica dadu lažan iskaz.

Za takav kvalificirani oblik kaznenog djela za koji je propisana kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora, Đapića ne štiti nikakav saborski imunitet, budući da bi mu ga na zahtjev nadležnog državnog odvjetništva, Mandatno imunitetsko povjerenstvo Hrvatskog sabora smjesta moralo ukinuti. Ali, problem je u tome što sa Đapićem koaliraju i HDZ i SDP, a u takvom okruženju i kukavica postaje hrabar, što dokazuje i ovakav odnos prema Đapiću, za kojeg očigledno nisu primjenjivi članci kaznenog zakona. Na sreću, ovaj slučaj ne završava kao raniji samo kod Mladena Bajića, već može ići i do Haaškog tužiteljstva, koje je već pokrenulo niz kaznenih postupaka i optužnica protiv nekih hrvatskih državljana samo zato što su objavili identitet jednog jedinog zaštićenog svjedoka, i to nekoliko godina nakon što je isti svjedočio pred Haaškim sudom.

Đapić ne treba biti previše siguran da će i u ovom slučaju biti zaštićen kao lički medvjed, što je do sada uvijek bio slučaj kada je on bio posrijedi. Za početak, zbog gaženja načela pravne države i kaznenog zakona središnja vlast HDZ-a, ali i oporbenog SDP-a, bit će u prigodi dokazati svoju dosljednost ili dvoličnost upravo na preispitivanju njihove koalicije sa dosadašnjim osječkim gradonačelnikom.

Dobroslav Paraga, predsjednik HSP-a 1861.