MOSTAR Zaključci sa zimskoga zasjedanja Parlamentarne skupštine Vijeća Europe (VE) predviđeno za kraj siječnja 2006. uvelike će odrediti buduće gledanje prema masovnim zločinima počinjenim u komunističkim zemljama, s naglaskom na izmjene zakonodavstva koje bi morale uvrstiti i vlasti Bosne i Hercegovine.

Tako bi se, iako nema lustracijski zakon, ne neizravan način provela lustracija udbaških kadrova u BiH i Hrvatskoj koji su sustavno ubijali, mučili, protjerivali i na druge načine kršili ljudska prava političkih neistomišljenika u komunizmu. U izgradnji današnje Hrvatske sudjelovao je Josip Manolić, nedavno je otkrivena afera Perković. Oba ta nekada visoka dužnosnika zloglasne tajne komunističke policije Udbe i danas su duboko ukorijenjena u strukture vlasti.

U BiH tipičan je primjer Sredoja Novića, direktora državne policije SIPA-e, koji je preodjenuo dres i od tajnog policajca postao šef državne policije. Umjesto da se istraži i procesuira prošlost ljudi koji su stajali na čelu kršenja ljudskih prava, događa se suprotno. "Autore tih zločina još nisu dovela na suđenje međunarodna zajednica kao što se to učinila u slučaju stravičnih zločina koji su počinjeni u ime nacista", primjećuje se u zaključku Političkoga odbora Vijeća Europe. U Rezoluciji se stoga preporučuje uspostava posebnih državnih tijela u bivšim komunističkim zemljama, ali i Odbora Vijeća Europe, koji bi zajednički prikupljali i istraživali zločine komunističkih režima. Jugoslavija, koja se u međuvremenu raspala, spominje se među 20 komunističkih zemalja svijeta u kojima su počinjeni masovni zločini zbog tzv. političkoga delikta. Rezoluciju naziva Potreba za međunarodnom osudom zločina totalitarnih komunističkih režima zbog 95 milijuna žrtava 45-godišnje vladavine u komunizmu inicirala je grupacija Europske pučke stranke (EPP), a već ju je prihvatio Odbor za političke odnose VE.

U izvješću političkoga odbora VE primjećuje se, što je stereotip u zemljama bivše Jugoslavije, da su masovni zločini komunista i njihovih ideoloških službi sustavno zataškavani, čak i nakon tzv. dolaska demokracije. Tako se ističe kako niti jedna od bivših stranaka nastalih od Komunističke partije nije javno priznala niti se ispričala za zločine svojih predaka. Bivši politički zatvorenici u BiH još nemaju nikakva prava. Na entitetskim se razinama pokušava progurati zakon koji bi žrtvama komunizma omogućio makar moralnu zadovoljštinu.