Vjesnik: 31. 12. 2005.

Traži se sudac

Nasuprot »traženju« određenog suca za određeni predmet, nužno je da se predmeti dodjeljuju na rad sucu(ima) na temelju unaprijed stvorenog rasporeda

BORIS KOZJAK

Iako se o našem pravosuđu, odnosno o sudbinama ljudi o kojima takovo pravosuđe odlučuje, mogu pročitati u tisku ocjene, nažalost istinite, preko kojih savjesni suci nikako ne bi smjeli ostati tihi u udobnosti svojih kabineta, nereagiranje pravosudnih institucija na tvrdnje o ozbiljnim nezakonitostima u radu pravosuđa doseglo je nove neslućene vrhunce.

Nalazimo se u situaciji potpuno javnosti neodgovornog pravosuđa, čija lica ne mogu zacrvenjeti niti najozbiljnije kritike. Naravno, treba samo pozdraviti napore demokratskog novinarstva da naša javnost sazna istinu i prave razmjere krize, ali prividan paradoks je da nereagiranje sudskih vlasti na poštene ocjene o lošoj realnosti u pravosuđu u svakom slučaju predstavlja dalje razočaranje u te vlasti.

U javnosti se bez reagiranja pravosuđa iznose tvrdnje da se za neki kazneni predmet na Županijskom sudu u Zagrebu niti manje niti više traži sudac, još jednom pišem – traži sudac!

Naime, de lege artis pravne profesije, a i pozitivni hrvatski propisi, kao i sve međunarodno sudovanje, a prije svih naš hrvatski pravni duh, ustvrđuju da je nasuprot »traženju« određenog suca za određeni predmet, nužno da se predmeti dodjeljuju na rad sucu(ima) na temelju unaprijed stvorenog rasporeda. To je osnovni mehanizam objektivnosti i nepristranosti u sudovanju, koji se kod nas tako olako krši.

Nadalje, ne mogu vjerovati da Ministrica pravosuđa ne demantira tvrdnje da su za nju neki suci na Županijskom sudu u Zagrebu – omraženi, kako se ustvrđuje u jednom tjedniku.

Demanti je, držim, trebao glasiti: Predmet će pripasti u rad sucu prema rasporedu, a svaki sudac Županijskog suda u Zagrebu je (i mora biti) sposoban suditi u predmetu NN, kao i dalje; Ministrica pravosuđa demantira da je za nju ijedan sudac u Hrvatskoj omražen.

Ovako ostaje gorak utisak da ministrica ima omraženog suca, a onda valjda i obožavanog te da je na Županijskom sudu u Zagrebu na djelu zakulisna igra, čiji je ishod odluka da neki predmet mogu suditi samo neki suci tog suda, a drugi ne.

Sigurno je, pak, da rezultat izbora takve igre ne može biti odluka po kriteriju stručnosti, jer svi suci na jednom sudu moraju biti stručni suditi sve predmete dok su suci (naravno uz podjelu na kaznena i građanska vijeća), već po nekom drugom, a to može biti jedino ona stara zgužvana i oronula – podobnost!

Autor je odvjetnik iz Virovitice