Slobodna Dalmacija: 05. 01. 2006.

REAGIRANJE - ODVJETNIČKOG TIMA GENERALA GOTOVINE

A odgovornost onih koji su generalu Gotovini onemogućili saslušanje?

Što je s odgovornošću dužnosnika koji se nisu udostojili službeno obavijestiti generala Hrvatske vojske da je optužnica stigla i staviti mu na raspolaganje svu materijalnu i pravnu pomoć te arhivsku građu? Ili onih koji su tajili da je stigla optužnica, a nisu se na nju ni žalili?

Ne smatramo da je svaka kritika odvjetničkog tima, istodobno i napad na našeg klijenta, u ovom slučaju generala Gotovinu. Ali ne napad, već blaćenje i sulude optužbe u božićnom (tro)broju Slobodne Dalmacije, npr. kako smo navodno nagovorili generala na bijeg, pa zatim zgrtali novac na njegov račun, onda ga izdali odnosno pomogli njegovo lociranje i na kraju ga još posvađali sa suoptuženicima i državnim dužnosnicima, i ne koriste baš našem klijentu, dapače nanose mu štetu i prevršile su svaku mjeru, a također, mišljenja smo, vrijeđaju zdrav razum cijenjenih čitatelja Slobodne.

Optužiti odvjetnički tim za sve zlo koje je snašlo generala Gotovinu, ne samo da je neistina već i tendenciozno obrtanje teza, a ide za tim da se u konačnici tuđi grijesi i propusti prebace na odvjetnički tim. U tu svrhu Jasna Babić na kraju teksta ne preže čak niti od monstruozne spekulacije i optužbe kako, eto, možda nekome iz političkih razloga više odgovara da uz "slabašnu obranu" general Gotovina bude osuđen.

Ma koga to Jasna Babić tereti tim insinuacijama? Dug je popis onih kojima bi gđa Babić, kada bi bila objektivni novinar, trebala popisivati gafove vezano za propuste u svezi haaške optužnice protiv generala Gotovine. Neki čak zaslužuju da im se i upute takve monstruozne insinuacije. Tih gafova ima mnogo više od šest i znatno su jasniji i razumljiviji nego ovi koje ona navodi!

Ovdje još jednom izražavamo našu spremnost za suradnju sa svim relevantnim institucijama i dužnosnicima u obrani generala Gotovine, ali zbog istine, te osjećaja odgovornosti prema našem klijentu i čitateljima moramo ukazati na te tuđe grijehe koji se nama stavljaju na teret.

Konkretno, Jasna Babić nama stavlja na dušu izbjegavanje suda, a ne postavlja pitanje odgovornosti onih koji su generalu Gotovini onemogućili saslušanje u svojstvu osumnjičenika, kao što su to imali pravo svi ostali časnici bez obzira da li su kasnije optuženi ili ne.

Isto tako ona ne postavlja pitanje odgovornosti dužnosnika koji se nisu udostojili službeno obavijestiti generala Hrvatske vojske da je optužnica stigla i staviti mu na raspolaganje svu materijalnu i pravnu pomoć te arhivsku građu, ili onih koji su tajili da je stigla optužnica, a nisu se na nju ni žalili. Sve njih gđa Babić amnestira te je za nju kriv isključivo odvjetnički tim. A mi ostavljamo cijenjenim čitateljima da procijene tko je odgovoran za taj prvi Babićkin "gaf"!

— Nadalje, drugi "gaf" koji nam se preko pera Jasne Babić stavlja na teret, jest "trošenje vremena". Ne pada nam na pamet ovdje se "ispovijedati" i nabrajati u što smo sve trošili vrijeme protekle četiri godine, jer bi to vjerojatno izazvalo još žešće Babićkine napade, to ćemo pokazati na Sudu!

Ali čudi nas da je Jasna Babić zaboravila kako smo u protekle četiri godine morali trošili vrijeme na bespotrebne sudske sporove kako bismo dobili makar dio potrebne dokumentacije, a ni to nije bilo dosta pa nam se i nakon dobivene parnice, koja je presudila da nam je kao opunomoćenim odvjetnicima generala Gotovine Vlada dužna dati traženu dokumentaciju, osporavao legalitet, među ostalim i od strane Jasne Babić!

— Treći navodni "gaf" može se okarakterizirati kao podcjenjivanje čitatelja, naime Jasna Babić pokušava nam prozirno imputirati kako mi osporavamo činjenicu da se je sastanak na Brijunima održao — mi tu činjenicu nikada nismo pokušali osporiti! Ali osporavamo, i to ćemo i nadalje žestoko činiti, autentičnost transkripta s tog sastanka, a u prilog našoj tvrdnji izjasnilo se više sudionika tog sastanka, i to javno u medijima. Čak su i neke državne institucije potvrdile naše tvrdnje da audiozapis ne odgovara transkriptu.

— Autorica se potrudila i nasmijati nas pa je tako na kraju svog četvrtog "gafa" konstatirala kako "vojna tužiteljstva nisu bila nadležna za ratne zločine"! Kada bi to bilo tako, po analogiji pogotovo za njih ne bi bili odgovorni vojni časnici, ali to nije tako, ovo je još jedno podcjenjivanje zdravog razuma čitatelja. I pored toga možemo reći upravo suprotno, odvjetnički tim stalno ističe činjenicu koju je više puta javno svjedočio tadašnji vojni tužitelj nadležan za područje ZP-a Split, a današnji glavni državni odvjetnik, kako je nakon Oluje bilo pokrenuto više od 4000 raznih kaznenih prijava, i to u rasponu od ratnih zločina i ubojstava do pljačke i paleža. Ako nešto nije do kraja procesuirano, to nije greška Tužiteljstva, ali nije dakako ni vojnih zapovjednika! Dakle, prihvaćanje i isticanje istinitih činjenica u korist našeg klijenta, samo zlonamjernima, a što Jasna Babić i jest, može se činiti kao napad!

— Petim "gafom" Jasna se Babić stavlja u ulogu tužiteljstva pa pokušava osporiti ili relativizirati dokaze obrane. Sviđalo se to Jasni Babić ili ne (i bez obzira što se u optužnici ističe vrijeme od 5. kolovoza do 15. studenoga kao razdoblje u kojemu su se događali zločini), činjenicu da je naš klijent bio na području koje "pokriva" optužnica do 9. kolovoza, a nakon toga na bračnom putovanju, a nakon njega od 15. kolovoza do završetaka operacija Maestral i Južni potez u Bosni, nitko ne može osporiti!

— Šesti Babićkin "gaf" je nezapamćen bezočan pokušaj da se dva suborca i prijatelja koji imaju iste probleme pokušaju zavaditi u korist trećeg (tužiteljstva).

Odvjetnički tim generala Gotovine smatra da snimka tzv. kninskog sastanka na kojem generali Čermak i Gotovina zajednički zahtijevaju od ostalih nazočnih časnika da se ponašaju vojnički, disciplinirano, da primjenjuju "Pravilnik OS" na terenu, da vode računa o ponašanju vojske itd., dokazuje da su se oba generala ponašala časno i nadasve vojnički, te da nema, niti je bio niti jedan valjani razlog, a niti potrebe, a što se tiče generala Gotovine ni želje da svaljuju krivicu ili, kako to kaže Jasna Babić, "usmjeravaju pažnju" jedan na drugoga! Željeli bismo skrenuti pozornost vašim čitateljima da nas novinarka Jasna Babić, iako je napisala niz članaka o radu odvjetničkog tima, nije niti jednom kontaktirala. Ostavljamo vašim čitateljima da sami procijene vjerodostojnost njenih tekstova.

Luka Mišetić, Ivo Farčić, Ante Vukorepa, Marin Ivanović, Marijan Pedišić