Vjesnik: 12. 01. 2006.

Zastara u slučaju Nevenke Tuđman

Jedina mogućnost koja bi eventualno ostala Uskoku bila bi traženje tzv. supervještačenja, no za tako što, saznajemo, postoje slabi izgledi

ZAGREB - »Zbog svojega zdravstvenoga stanja, Nevenka Tuđman nije u stanju pratiti raspravu još šest mjeseci«, zaključak je vještaka iz Zavoda za sudsku medicinu, koji je u ponedjeljak stigao na zagrebački Županijski sud.

Budući da u slučaju Nevenke Tuđman, koju Uskok tereti da je koristeći utjecaj koji je imala kao kći Franje Tuđmana, ishodila imenovanje Igora Kneževića na mjesto odgovorne osobe Ministarstva znanosti, za što bi kasnije dobivala provizije od dodijeljenih koncesija, apsolutna zastara nastupa sredinom travnja ove godine, po svemu sudeći postupak protiv nje će biti obustavljen. Naime, nakon što je Vrhovni sud potvrdio oslobađajuću presudu prema tri točke Uskokove optužnice, a ponovljeno suđenje naložio samo za jednu točku, početkom studenoga na zagrebačkom Županijskom sudu trebalo je početi ponovljeno suđenje.

No, Tuđman se nije pojavila opravdavajući svoj izostanak teškom bolešću, a njezin odvjetnik je sudu dostavio potvrdu o radnoj nesposobnosti njegove stranke. Predsjednik vijeća, sudac Vladimir Pavleković tada je zatražio medicinsku dokumentaciju okrivljene, koju je zatim poslao na vještačenje kako bi se utvrdilo da li uz radnu nesposobnost postoji i raspravna nesposobnost. Nalaz vještaka je, pak, mogućnost njezina prisustvovanja raspravi u potpunosti isključio, a u njemu se, između ostaloga, navodi da je nije sigurno hoće li i nakon šest mjeseci biti raspravno sposobna, jer to ovisi o tome kako će se njezino zdravsteno stanje razvijati. Jedina mogućnost koja bi eventualno ostala Uskoku bila bi traženje tzv. supervještačenja, no za tako što postoje slabi izgledi.

Podsjetimo, prvobitna optužnica protiv Tuđman teretila ju je zbog nezakonitoga posredovanja u četiri slučaja, no prvostupanjski sud ju je oslobodio uz obrazloženjenje kako nisu ispunjena bitna obilježja kaznenoga djela, budući da osobe na koje je navodno utjecala ili nisu bile službene, ili, pak, službene nisu bile njihove radnje koje bi pod takvim, navodnim, utjecajem oni činili.

Vrhovni sud je presudu ukinuo samo prema prvoj točki, a budući da se tada drugookrivljeni Knežević nije žalio na uvjetnu kaznu, presuda je u njegovu slučaju postala pravomoćna.

Marin Dešković