Postojala je nada će Ustavni sud riješiti velike probleme u funkcioniranju nekoliko jedinica lokalne samouprave što su ih izazvale unaprijed potpisane ostavke na temelju kojih je vodstvo HSP-a izbacilo neke svoje vijećnike iz predstavničkih tijela. No, Ustavni sud proglasio se nenadležnim za tužbu Miše Veraje, pravaškog vijećnika koji je na spomenuti način ostao bez svog mandata u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Taj sud može odlučivati tek o tužbi protiv pojedinačnog akta kojim su, po ocjeni tužitelja, povrijeđena njegova ustavna prava. Veraja se, dakle, mogao obratiti Ustavnom sudu u slučaju da nije zadovoljan rješenjem Središnjeg ureda državne uprave. Kako da, međutim, on to učini kada se Ured koji vodi Antun Palarić još od 16. listopada prošle godine nije očitovao o Verajinoj žalbi na oduzimanje vijećničkog mandata.

Situacija je toliko apsurdna kao da je ispala iz neke od knjiga Franza Kafke. Ali, postoji jednoznačan krivac - Antun Palarić. Riječ je o iskusnom državnom službeniku koji je niz godina proveo u državnoj administraciji baveći se upravo poslovima nadzora zakonitosti. Njemu sigurno nije teško riješiti jednu u biti vrlo jednostavnu dvojbu - pripada li mandat pojedincu ili stranci. Palarić, međutim, odugovlači jer je svoju dužnost podredio političkoj procjeni što je korisno za HDZ. Jer, da je donio pravorijek u Verajinom slučaju i vratio mu mandat, HDZ bi izgubio vlast u Dubrovačkoj, ali i u Požeško-slavonskoj županiji gdje je Ante Đapić također jednom pravaškom vijećniku pokazao crveni karton. Pala bi, doduše, i vlast SDP-a u Velikoj Gorici koja jednako tako počiva na sumnjivoj ostavci vijećnika HSP-a. No, očito je Palariću i HDZ-u važnije održati se u dvije županije nego srušiti konkurenciju u jednom gradu. I s takvim državnim službenicima Hrvatska ide u EU. Žalosno.