Feral Tribune: 19. 01. 2006.

SKLONOST PUČIZMU

Da Sanaderov pogled ne seže dalje od Sljemena a HDZ-ov dalje od vlastitog nosa, doduše, Pinokijeve veličine, pokazalo je zlurado i neprincipijelno reagiranje vladajuće stranke na vijest da je Europska narodna stranka zamrznula promatrački status HDZ-a BiH jer je njezin “slavni”predsjednik pod sudskom optužnicom krivotvorio stranačke izbore, izguravši iz stranke Sanaderove favorite predvođene protukandidatom Božom Ljubićem.

Manje je važno je li najveća europska asocijacija narodnih i konzervativnih stranaka izolirala Čovićev HDZ BiH radi toga što je protiv njega kao predsjednika u tijeku sudski postupak zbog utaje poreza i stvaranja zločinačke organizacije, ili zato što je stranačkim pučem protustatutarno preoteo vlast od svojeg protukandidata na prošlogodišnjem HDZ-ovom kongresu u Mostaru?

Najvažnije jest, da se je mlađa sestrinska stranka potpuno ugledala na stariju sestrinsku stranku iz Zagreba i naprosto upotrijebila načine obračuna sa političkim konkurentima koje je na široka vrata uveo i prakticirao godinama Tuđmanov i Sanaderov HDZ, a što je posebno došlo do izražaja u obezglavljivanju Hrvatske stranke prava i instaliranja HDZ-ovog trojanskog konja Ante Đapića 1993. godine, odnosno podmetanja bombe u prostorije Dalmatinske akcije (jedan i drugi događaj dogodili su se istoga dana, 28. rujna 1993. godine).

Prevratničke i pučističke karakteristike izbile su na površinu i prigodom Sanaderovog izbora za predsjednika HDZ-a i neregularne eliminacije njegovog protukandidata Ivića Pašalića (štogod tko o njemu i takvom ishodu mislio, ali ostaje činjenica da je Sanader izabran na vrlo sumnjiv i dubiozan način uz pomoć Glavaševog “Borbaša”).

Čovićevi sljedbenici, misleći da im je sve dopušteno, bez privole sestrinske stranke iz Hrvatske, zaboravili su “da što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu”. Jedan od tih “volova”, ali na strani “Jupitera” čak je izjavio “da HDZ apsolutno podržava odluku EPP-a iz Bruxellesa o zamrzavanju odnosa sa HDZ-om BiH, jer vodstvo te stranke apsolutno nema legitimitet i legalitet, budući da je dokazano kako je Dragan Čović izabran prijevarom i manipulacijom”.

Dakle, upravo onako kako je izabran Đapić na čelo HSP-a kao izbačeni bivši član te stranke, ili onako kako je Čović izabran poput Sanadera u odnosu na Ivića Pašalića (Glavaš kontrolirao tiskanje glasačkih listića, odobravao i zabranjivao ulazak u dvoranu Lisinski, dijelio akreditacije, nestao zajedno sa prebrojenim glasačkim listićima i onemogućio naknadnu provjeru regularnosti Sanaderove pobjede).

Uostalom, i njihov pokojni predsjednik i sigurni haški optuženik za ratne zločine Franjo Tuđman, na pučistički je način preko Manolićevih veza u Udbi, postao prvi predsjednik HDZ-a i prvi komunistički disident kojemu je savezna jugoslavenska Udba omogućila put preko granice do njezinih agentura u Kanadi i hrvatskoj dijaspori.

No, Sanader, Čović, Đapić, Granić i ostali kao da ne shvaćaju da se njihove laži i beskrupulozna politika sve brže i uspješnije razotkrivaju čim se “prijeđe” preko zagrebačkog Sljemena, tako da demantiji o njima stignu do Bruxellesa, Rima, Berlina, Vatikana, Jeruzalema, Londona ili Washingtona ponekad i brže nego li njihove laži same.

Dobroslav Paraga, predsjednik HSP 1861