EKSKLUZIVNO RAZGOVOR S RATNIM VOJVODOM HERCEGOVAČKIH SRBA BOŽIDAROM VUČUREVIĆEM

TREBINJE - SREBRENICA Tvrdim: da mene nije bilo, Trebinje bi bilo druga Srebrenica! Ja sam odbio naredbu Nikole Koljevića da na stadionu Leotara skupim sve nesrpsko življe i čekam daljnju naredbu. Karadžić mi je dao za pravo, rekao je: Radi po svojoj savjesti

Rekao je to u restoranu "Obala" i dao do znanja kako je on "čovjek koji govori istinu, a dopada li mi se ili ne - to ne zna".

— Nikomu se ne ispričavam, ni da mi daju cijeli Jadran! Kao crnogorski premijer Milo Đukanović je naređivao akcije. Kasnije je rekao "nisam kriv", a u Majkovima je postrojio vojsku i ekstremno govorio. Tko mu je prihvatio ispriku, nije dobro učinio! S Novakom Kilibardom nisam bio prijatelj: napisao je neke knjige koje nisu za bacit, ali se okretao kako vjetar puše. Nikad od olova noža, ni od njega čovjeka.

- S istražiteljima Haaškog tribunala; jednim Ircem i Norvežaninom, u Beogradu sam 2003. godine razgovarao sedam i pol sati. Odazvao sam se na poziv Suda i naoružao sačuvanim dokumentima koje sam im pokazao. A čuvao sam ih iako su mi govorili da ne trebam, jer će sve kasnije biti u nekom Vojnom arhivu. Danas ni arhiva ni papira!

- Ni jedan civil nije mogao utjecati na zapovijedi JNA i Haag to zna! JNA je bila crvena, i svijet za sebe, a borila se da sačuva režim i privilegije!

Nisam naredio ni jedan napad na grad, a ne sramim se i nemam fleke na duši zbog izgovorenoga; u ratu sam sokolio vojsku koja gleda i sluša zapovjednike! Opet bih isto učinio!

- Rušim im optužbu; nemaju ništa protiv mene i još 54 Srbina!

Mućnuo sam glavom i rekao da mi tako nećemo, zvao sam i Karadžića koji mi je dao za pravo i rekao neka radim po savjesti. Kasnije sam Nikolu pitao: "Zašto si, kumim te Bogom, potpisao onaj papir?", da bi mi rekao: — Zbog alkohola i okružja oko mene! Tvrdim: da mene nije bilo, Trebinje bi danas bilo druga Srebrenica!

- Prije 10 godina, dok je nakon sporazuma o povlačenju s Hoolbrukom slobodno hodao na Palama i razgovarao s Unproforom! Od tada ne znam gdje je. I bolje! Mi Srbi smo takvi: da nas deset zna gdje je, rekli bismo to! Ne pomažem mu: kako to s 300 konvertibilnih maraka?

Volim Radovana

Ali, volim ga, znam da se ljutio za počinjena zla i ne gledam ga kao zlikovca: u dane Bajrama ili Božića zabranio je pucanje! Na moj zahtjev je intervenirao zbog Šešelja s kojim se nikad nisam slagao. I na kraju, kao i Radovan, protiv sam ukidanja Republike Srpske za koju izginuše srpski sinovi!

- Treba kazniti samo istinske zločince, a ne da se gone nedužni ili zavedeni. Dosta će nekrivih platiti ceh, ali treba kaznit samo one koji su ubijali. Ne glumim nevinašce, govorim istinu: tih ratnih godina zbog izbjeglica ili dobrovoljaca pristiglih s "koca i konopca" nisam nikom mogao jamčiti život.

- Većina je Srba ostala i čekala kraj rata da tad idu gdje bude bolje! Tako je, iako ne generaliziram: moj stariji brat Rade izabrao je i s obitelji cijeli rat ostao u Opatiji!

- Ne možeš biti protagonist neke politike, a od nje odstupati! Nesretna je država u kojoj živi samo jedan narod — a to smo tada svi tražili! Veliko nas je zlo snašlo. Ivanica iznad Dubovnika na samoj granici je sad mjesto za suradnju. Pa i svijet nas gura na to i u EU. Neće ići lako.

- Tuđmana ne, iako ga cijenim: kažu da je imao čvrstu ruku, a ne znaju da bez toga ne bi Hrvati imali državu! Pokojni prijatelj Mate Boban i ja mnogo smo surađivali i dogovarali sastanke u Grazu i Njivicama, te prebacivanje izbjeglica našim kamionima iz srednje Bosne u Stolac ili liječenje bojovnika HVO-a pod tuđim imenom u našim bolnicama.

Ratni načelnik Skupštine općine Trebinje i gorljivi zagovornik politike isključivosti Karadžićeve Srpske demokratske stranke, uoči Domovinskog rata doslovce je žario i palio jugom BiH i Hrvatske te su ga često zvali "gospodarom rata i mira". Po zanimanju vozač kamiona poznat je i kao vrlo tvrd i bahat pregovarač srpske strane s Dubrovčanima tijekom ratnih godina. Protiv njega je Istražni centar Županijskog suda u Dubrovniku vodio dugotrajnu istragu koja je rezultirala tjeralicom. Stečene spoznaje sud je dostavio Državnom tužilaštvu BiH u Sarajevu, gdje se priprema suđenje "vojvodi Boži" i za njegova 54 ratna pomagača.

- Iz politike sam u penziju otišao 1996. godine! Od tada uživam u prirodi. Dnevno popijem 10-ak rakijica i litru crnoga vina, a pet piva ni za pet godina! "Skinuo" sam 12 kilograma, zdravlje me sluša, samo žena ne! Moji su dugovječni: imam 70 i živjet ću još 23 godine, znam to! U penziji pišem knjige, do sada četiri knjige pjesama! Ali, vrijeme je takvo, proza je "pretegnula". Spremam desetu za tisak, zvat će se "Tako je bilo - to smo mi" gdje ću objaviti brojne dokumente koje nikomu nisam pokazao!

- Da sam ministar turizma nisam rekao, ali i da jesam, ne bih se kajao: dobro bi to došlo za dizanje morala vojsci! A "još stariji i ljepši Dubrovnik" rekao sam nakon što su Hrvati srušili Stari most u Mostaru - odgovorio je vojvoda Božo, ali nije odgovorio ništa na primjedbu kako je ta njegova izjava iz jeseni 1991. godine, a ne, kako tvrdi, iz proljeća 1993. godine i vremena rušenja mostarskoga mosta.