Jutarnji list: 02. 02. 2006.

Novi izbori: iznuđena principijelnost HDZ-a i SDP-a

Nataša Božić

Istina je, međutim, da su svi odreda, u skladu s maksimom “ako prođe, prođe”, više od sto dana pokušavali pronaći način kako da zadrže vlast i odole javnim pritiscima.

Premijer Ivo Sanader ne treba očekivati aplauz za odluku da raspusti vijeća i raspiše izbore u Dubrovačko-neretvanskoj i Požeško-slavonskoj županiji te gradu Velikoj Gorici.

Ta je odluka, naime, zakasnila barem četiri mjeseca i, što je najvažnije, ni na koji način nije rješenje za prekid trgovine vijećničkim mandatima. Naime, ne postoji nikakva garancija da se nakon tih novih izvanrednih izbora neće ponovno naći nekoliko vijećnika spremnih da “vijećničku čast” zamijene za adekvatan iznos u eurima.

Raspisivanjem izbora Vlada tako pod pritiskom javnosti vatrogasnom mjerom samo privremeno prekida krizu vlasti u tri sredine, no sve dok na temelju trgovanja mandatima još uvijek funkcionira HDZ-ova vlast u, npr. Sisku ili Karlovcu, jasno je da ne postoji stvarana politička volja da se iz domaće prakse izbaci politička trgovina.

Osim toga, višemjesečno odugovlačenje i manevriranje Vlade i potezi kojima je pokušavala na sve moguće načine izbjeći nove izbore, pokazali su pritom da se političke strukture u Hrvatskoj i dalje pridržavaju zakona tek kada ih na to prisili enorman javni pritisak.

Da nije tragično, bilo bi smiješno objašnjenje Vlade i Središnjeg državnog ureda za upravu kako krizu nisu razriješili jer su do sada čekali pravorijek struke, tj. ekspertizu Pravnog fakulteta u Zagrebu. Ako premijeru ove zemlje i Antunu Palariću, čovjeku koji je u državnoj administraciji zadužen, ni više ni manje, negoli za nadzor nad provođenjem zakona, pravni stručnjaci trebaju objašnjavati elementarne postavke Ustava, “daleko” ćemo dogurati.

Da je Palarić, umjesto da je čekao zeleno svjetlo politike, u Središnjem državnom uredu za upravu radio svoj posao, reagirao bi još u rujnu kada su nemile scene tučnjave i naguravanja političara iz skupštine Dubrovačko-neretvanske županije obišle Hrvatsku.

Da je još tada rekao ono što je elementarna ustavna činjenica (koju poznaje svaki laik a njemu je, očito, treba rastumačiti Pravni fakultet) - da mandat pripada vijećniku i da mu ga nitko ne može oduzeti mimo njegove volje na temelju bjanko ostavke - sljedeća dva istovjetna slučaja - onaj u Gorici i Požeškoj županiji ne bi se niti dogodila.

No, HDZ-u tada nije odgovaralo prepustiti vlast SDP-u i Jambu u Dubrovniku pa su odlučili priznati pravo HSP-u da bjanko ostavkom izbriše Mišu Veraju s liste vijećnika.

Poslije, kada se ista stvar dogodila u Velikoj Gorici, gdje vlada SDP, a potom i u Požeško-slavonskoj županiji, gdje je HDZ zadržao vlast na temelju bjanko ostavke, HDZ je imao dodatni argument da ne rješava stvar jer je sad i glavni politički neprijatelj SDP bio umočen u istu manipulaciju.

Glasnogovornik Vlade Ratko Maček jučer je istaknuo kako je odluka o izborima donesena u skladu s “principom Vlade da se postupa po zakonima i Ustavu”.

Šef SDP-a Ivica Račan rekao je, pak, kako je njegova stranka pokazala principijelnost odlukom da Tonino Picula dade ostavku i odustane od vlasti temeljene na bjanko ostavci.

Istina je, međutim, da su svi odreda, u skladu s maksimom “ako prođe, prođe”, više od sto dana pokušavali pronaći način kako da zadrže vlast i odole javnim pritiscima, a “principijelnost” je došla na red tek kada su ti pritisci postali prejaki, a njihovo vrdanje sasvim očigledno.

Ponašanje političkih elita u ovoj krizi lokalne vlasti pokazao je da je u hrvatskoj politici najmanje onoga u što se danas svi busaju - principijelnosti.