T-portal: 06. 02. 2006.

VOĐE VOLE POSLUŠNE

Puna usta demokracije, a u stranci diktatura

Nijedna od jačih hrvatskih političkih stranaka ne može se podičiti visokom razinom unutarnje slobode izražavanja mišljenja drukčijeg od onog proklamiranog u stavovima njihovih vodstava. SDP u svom Statutu jedini dozvoljava frakcije, u svakoj kombinaciji dosada se spominjao Bandić, no, niti jedna nije zaživjela

Iako su čelnicima stranaka nebrojeno puta usta bila puna priča o demokratičnosti, o tome da žele poslušati kako kuca bilo svakog člana, da su otvoreni za razgovore o svim, pa i za njih manje željenim temama, praksa govori drukčije.

Svako stranačko frakcionaštvo, ako ga tako možemo i nazvati, gotovo redovito je za posljedicu imalo izgon pojedinaca ili skupina iz matične stranke, što je nerijetko rezultiralo stvaranjem novih stranaka i prebjega koji su, uglavnom s manje uspjeha, političku karijeru nastavljali u nekim drugim partijama.

Šefovi i uža vodstva stranaka nisu pokazali sluha za drukčije, a posebne ne za stavove suprotne onima koje tako grčevito brane. Pa iako u hrvatskim unutarstranačkim sukobima i cijepanjima na sreću nije bilo krvi, teških riječi, diskreditiranja i svakojakih optužbi nije nedostajalo.

Stranačko reproduciranje

Ante Đapić, jedini šef pravaša nakon razlaza s Dobroslavom Paragom

Vjerojatno prvi veći unutarstranački sukob dogodio se u ljeto 1993, kada su se za prevlast u najstarijoj hrvatskoj stranci, HSP-u, borili tadašnji predsjednik Dobroslav Paraga i potpredsjednik, a danas čelnik pravaša Anto Đapić.

Potonji je tada sa skupinom istaknutijih HSP-ovaca optužio Paragu za samovoljno upravljanje strankom, za srozavanje njezina ugleda, crnokošuljarenje i antihrvatsku politiku te tražio izvanredne stranačke izbore, na što je Paraga odgovorio tako da je iz stranke isključio i Đapića i još nekoliko članova Predsjedništva HSP-a.

Paraga se, naime, tada žestoko protivio politici prema BiH koju je vodio predsjednik Franjo Tuđman kojega je optuživao za podjelu Bosne sa srpskim agresorom te totalitarizam, što je Đapić ocijenio lošim za imidž stranke u trenucima kada Hrvatskom bjesni rat. Na Paragine prozivke da su izdajnici i da su se prodali Tuđmanu i HDZ-u, Đapićeva skupina odgovarala je da Paraga želi uništiti HSP i pretvoriti stranku u terorističku organizaciju. Sukob je završio početkom rujna iste godine, kada je na izvanrednom Saboru HSP-a u Kutini Đapićeva struja izvojevala pobjedu i izabrala novo vodstvo stranke s njim na čelu, a Paraga je razriješen svih dužnosti.

Trgovina mandatima u Požeško-slavonskoj županiji završila je fizičkim obračunom

Nakon što je godinama neuspješno vodio upravni postupak za povrat na čelo stranke, Paraga je na koncu osnovao HSP 1861, stranku koja je u drugoj polovici 90-ih bila na margini političkog života, a danas za nju više nitko i ne zna.

Iako je svoje optužbe spram Parage temeljio na njegovoj autokraciji Đapić svoju samovolju nikada nije skrivao, o čemu svjedoči i nedavno novinarsko otkriće da je više od 600 HSP-ovih lokalnih vijećnika moralo Đapiću potpisati ugovor kojim se obvezuju stranci platiti odštetu od sto tisuća kuna istupe li samostalno ili budu izbačeni iz stranke, a istovremeno ostanu vijećnici. Odštetu bi, po tom ugovoru, trebali platiti Privrednoj banci na žiro račun HSP-a.

Kronologija raspada HSLS-a

Kraj 1997. obilježio je, pak, prvi raskol u HSLS-u, tada najjačoj oporbenoj stranci, iz koje je nakon razlaza s Draženom Budišom izašao dotadašnji predsjednik stranke Vlado Gotovac. Naime, na tada održanom 7. saboru HSLS-a nije izabran predsjednik stranke iako je Budiša osvojio veći broj glasova, ali po interpretaciji verifikacijske komisije taj broj glasova nije predstavljao natpolovičnu većinu što je bilo nužno da bi njegov izbor bio pravovaljan.

Iako je Statut HSLS-a po tom pitanju bio jasan, Budišu to nije smetalo da se samoproglasi predsjednikom stranke, što je Gotovac ocijenio srozavanjem civilizacijske razine, a Budišine pristaše usporedio je s kromanjoncima.

Vlado Gotovac je izgubio bitku s Draženom Budišom

Gotovac ipak nije čekao sjednicu središnjeg tijela stranke, znajući da nema šanse ostati čelnikom HSLS-a, već je početkom prosinca 1997. s još dvadesetak članova Velikog vijeća, dio kojih je Budišinu frakciju optuživao za fašizam, istupio iz stranke i krajem siječnja iduće godine osnovao LS.

Inače, za dva tjedna, i to nešto više od osam godina nakon razlaza, održat će se Sabor ujedinjenja HSLS-a i LS-a, što će Hrvatska pamtiti kao politički presedan, budući da će se ne tako davno posvađane stranke ponovno uklopiti u jednu – HSLS.

Međutim, Gotovčevim izlaskom nije prestalo rasipanje HSLS-a. Snažnija frakcija, jača zbog političke situacije, u HSLS-u se pojavila sredinom 2002. i doslovno spasila Vladu Ivice Račana, a HSLS u narednim godinama srozala na najniže grane u povijesti te stranke. Naime, Budiša je, prije svega zbog različitih gledišta o Haškom sudu od Račanovih, izašao iz šesteročlane vladajuće koalicije, čiju je Vladu svojom potporom u Hrvatskom saboru spasilo devetero HSLS-ovih odmetnika na čelu s Jozom Radošom.

Dražen Budiša - glavni akter uspona i pada HSLS-a

Nakon što su izbačeni iz HSLS-a, Radoševi pristaše su u rujnu 2002. osnovali novu stranku, Libru, koja je u parlamentu preživjela samo zbog Račanove dobre volje da njezine kandidate na izborima 2003. stavi na SDP-ove liste. Lani se ta stranka pripojila HNS-u.

U ovoj stranci ima mjesta samo za jednog vođu

Nakon smrti Franje Tuđmana, utemeljitelja i prvog predsjednika HDZ-a, tu je dotad uvjerljivo najjaču hrvatsku stranku podjela na frakcije, onu Ive Sanadera i onu Ivića Pašalića, koštala velikog pada popularnosti od kojega se do danas nije oporavila. Dapače, birači su joj sve manje skloni.

Kult ličnosti koji je 90-ih krasio HDZ među građanima više nije nailazio na potporu, što je shvatio Sanader koji se kandidirao za predsjednika stranke, ali ne i Pašalić, njegov protukandidat, čija je vizija HDZ-a u budućnosti bila nastavak tuđmanizacije po uhodanom receptu. U bespoštednoj utrci nisu se birale riječi da se diskreditira protivnika, što je kulminiralo na 7. općem saboru HDZ-a u dvorani Vatroslava Lisinskog u travnju 2002, otkada i potječe danas vrlo upražnjavan termin 'zaštitarska demokracija', budući da su skup osiguravali Borbaševi zaštitari koji su, po nalogu Branimira Glavaša, zabranili ulaz bratu generala Ante Gotovine, Bori Gotovini te generalovom odvjetniku.

Ivić Pašalić nakon Tuđmanove smrti i poraza na stranačkim izborima naprosto nema sreće u politici

Pašalić je u srpnju te godine isključen iz HDZ-a, da bi već u rujnu osnovao novu stranku, Hrvatski blok, o čijem postojanju na političkoj sceni svjedoči samo tu i tamo poneko priopćenje za javnost.

Iz HDZ-a su 2000. izašli i Mate Granić, koji je, inače, početkom te godine bio HDZ-ov kandidat za predsjednika države, te Vesna Škare Ožbolt, koji su s još dijelom HDZ-ovaca u travnju te godine osnovali Demokratski centar (DC). Sa Sanaderovom politikom detuđmanizacije nisu se slagali ni neki drugi utemeljitelji stranke, poput Tuđmanovog sina Miroslava, koji je u svibnju 2001. osnovao HIP.

Glavaš - sam svoj slavonski gazda

Zadnje rasipanje stranke dogodilo se lani kada su trojica slavonskih HDZ-ovaca predvođena Glavašom, neuspješno pokušavajući osnovati frakciju u stranci koja bi se zalagala za brži razvoj Slavonije i Baranje, izašla iz HDZ-a i osnovala udrugu Hrvatski sabor Slavonije i Baranje, čije interese danas zastupaju u Saboru.

Branimir Glavaš

Iako mu se može priznati da je reformirao stranku i unaprijedio uzuse političkog ponašanja među svojim članovima, Sanader se nimalo nije odrekao autokratskog upravljanja HDZ-om, o čemu, među ostalim, svjedoče i njegovi česti posjeti saborskom Klubu HDZ-a, nerijetko s jedinom nakanom da svoje zastupnike poduči što i kako govoriti u Velikoj vijećnici, ali i izvan nje.

U jednom od svojih govora održanih između dva Sabora HDZ-a, aktualni premijer se otvoreno usprotivio frakcijama unutar stranke. 'Frakcija u stranci, dragi prijatelji, ne može niti će ih biti, jer one razaraju stranku. Ima dovoljno mjesta za pluralizam, razgovarajmo ovdje otvoreno o svemu, ali kad se dogovorimo što je zajedničko stajalište onda ćemo svi to braniti, bez obzira kome se to sviđalo ili ne', kazao je Sanader.

SDP nije doživio raskole, iako njegov čelnik Račan već godinama bije bitke s neistomišljenicima u stranci, kako s po njegovu ukusu nedovoljno discipliniranim zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem, tako i sa sve jačom SDP-ovom strujom koja želi jače skretanje SDP-a u lijevo, čemu se Račan žestoko protivi. Ipak, u stranci koja svojim Statutom jedina dozvoljava frakcije, često se događa sukob interesa. Jedan od posljednjih Račanovih neistomišljenika, slavonski poduzetnik Jerko Zovak najavio je prije gotovo četiri godine osnivanje prve frakcije u povijesti hrvatskog višestranačja.

Šef metropole i šef Vlade, Milan Bandić (SDP) i Ivo Sanader (HDZ)

No, umjesto toga osnovao je stranku, zaboravljenu već nakon prvog izbornog nastupa. S njim u kombinaciji su bili najpoznatiji SDP-ov nacionalist Zdravko Tomac i, naravno, nestašni Milan Bandić. Potonji se, ipak, uspio pomiriti s Račanom, jer zagrebački ogranak SDP na čelu s Bandićem od neprocjenjive je važnosti za stranku. Trzavice na relaciji Račan – Bandić uvijek se iznova aktualiziraju.

Iako nikad izravno i pred novinarima (javnosti), Račan jako zamjera Bandiću koketiranje sa Sanaderom, njihovo zajedničko slikanje pred kamerama i nasmiješena lica. No, popularnost koju uživa među Zagrepčanima ono je što Bandića drži nedodirljivim, zbog čega je i preživio brojne gafove i pokušaje vodećih stranačkih kolega da ga se politički umirovi.

Račan je nedavno Bandiću postavio tutore iz Glavnog odbora, središnjeg tijela stranke, i to one koji su vrlo kritični prema njegovom autokratskom vođenju zagrebačke organizacije SDP-a. Međutim, takav pristup naizgled liči na suprotstavljanje autokraciji autokracijom.

Na zadnjoj Konvenciji stranke Račan se suočio s kritikama zbog koaliranja s HSP-om u Velikoj Gorici, i to od skupine SDP-ovaca koji mu zamjeraju da upropaštava vjerodostojnost stranke koja bi, tvrde, trebala skretati više ulijevo. Bez previše bure početkom studenog 2005. prošlo je i raspuštanje šibenskog ogranka i županijskih tijela SDP-a. Račan je sve kritike i trzavice unutar stranke, po običaju, strpao pod tepih te poručio da SDP, dok mu je on na čelu, sigurno neće ići u lijevi rezervat.

Bandića je vodstvo zbog političke svojeglavosti više puta pozivalo na odgovornost

Samovolja i jednoumlje koje je prakticirao u vođenju HSS-a Zlatka Tomčića nedavno su koštali smjene s mjesta čelnika stranke, a njegov dubok autoritativan glas, koji je u napadima bijesa često dizao, vjerojatno još i danas odzvanja HSS-ovim i saborskim prostorijama. Zbog čestih nervoznih ispada i izljeva bijesa u novinarskim je krugovima, u vrijeme kada je predsjedavao parlamentom, dobio nadimak Ramzes, po jednom od najsurovijih egipatskih faraona osvajača.

Sve gore navedeno ne ide baš u prilog opravdanom očekivanju javnosti da se Hrvatska, odnosno njezina politička elita približi političkim standardima koji vrijede u Europi, gdje su frakcije odavno ne samo dopušten, već uobičajen način funkcioniranja unutar stranaka, a drukčije se mišljenje ne smatra atakom na vodstvo i politički program, već snagom moderne europske političke stranke.

Stjepan Filipović