Večernji list: 06. 02. 2006.

Kladionica za gledatelje

Autor: TIHOMIR DUJMOVIĆ

Točno na dan kad je Vijeće Europe donijelo deklaraciju u kojoj osuđuje komunističke zločine, na HTV-u je prikazana emisija o tome zašto se stidimo partizana! Da se partizana nitko ovdje ne srami i da svatko tko je prošao liječnički pregled razumije tko su bili fašisti, a tko su antifašisti, to je valjda jasno. Problem počinje u trenutku kad slavni antifašisti nakon rata počinju sa zločinima. Da ratni antifašizam nema nikakve veze s upravo fašističkim divljanjem ratnih pobjednika nakon rata, to danas govori deklaracija Vijeća Europe, o tome govore i neki upućeni ljudi poput akademika Ivana Supeka, koji je ovih dana konstatirao da boljševici nisu bili antifašisti. Sad je za hrvatsku ljevicu Supek vjerojatno dementan!

Ali, naravno, nije za ljevicu dementan akademik Bilandžić kad ovih dana u panegiriku u povodu smrti Jure Bilića kaže kako je umro “iskreni komunist kojem je na umu bilo opće dobro”! Kakvo je u to doba bilo na umu dobro Savke, Tripala i Budiše ako je Jure Bilić, dok je vladao Hrvatskom u vrijeme teških progona, imao na umu samo opće dobro?! Bilandžić ističe da je Bilić emocionalno teško proživljavao progone nakon pada Hrvatskog proljeća!? To govori uvaženi član Hrvatske akademije, a cijela Hrvatska akademija šuti na ovu povijesnu perverziju!

No, problem s našom prošlošću nema povjesničarski karakter, ona dramatično uvjetuje naš svakodnevni život. Tomislav Marčinko, nekadašnji direktor HTV-a, objašnjava ovih dana da su na HTV-u 1991. zatekli i ostavili brojne novinare koji su radili za Udbu i KOS. On demantira izjavu Mirjane Rakić o progonima na HTV-u te ističe da postoji popis koji i on ima sa “desetak imena novinara HTV-a koji su do 1990. radili za Udbu i KOS”.

Izrijekom navodi da je najviše kosovaca bilo u vanjskoj politici. Govoreći kako je dolaskom Račana na vlast Rakićka postala šef Informativnog programa, Marčinko dodaje: “U najkraćem roku provodi nemilosrdnu čistku svih novinara kod kojih se naslućivalo hrvatstvo. Počistila je sve... Na velika vrata dovodi Mislava Bagu, Zorana Šprajca, Stipu Alfiera, Danka Družijanića, Tihomira Ladišića, Aleksandra Stankovića, Sašu Kosanovića, Tatjanu Munižabu, Dragana Nikolića, Ivanu Veličković. Od tada do danas rađaju se afere sa svrhom blaćenja cijele hrvatske novije povijesti i ratne redakcije HRT-a. Gospodar tog kaosa Mirjana Rakić istodobno od novinarki Hrvatica traži skidanje privjesaka s križem, potom ubrzo te djevojke nestaju s ekrana... Danas je Mirjana Rakić najozbiljniji kandidat za mjesto nove glavne urednice HTV-a. Bude li izabrana, izgovorit ću o njoj sedam puta više podataka.”

I kad se čitaju ove Marčinkove riječi i kad se sjetimo programa HTV-a posljednjih pet godina, sad je jasno da nismo bili ludi. No, u svakoj od ovih tema od Bleiburga preko Jure Bilića do agenata KOS-a na televiziji provlači se problem neraščišćene prošlosti. Nemojte mi reći da Račan nije znao što radi kad je takvu osobu stavio na vrh Informativnog programa!

Postavlja se pitanje: hoće li Vijeće HRT-a reći koju o Marčinkovu otkriću? Ili je podijeljenim sinekurama, gažama i ulogama u sapunicama Vijeće trajno pod kontrolom?

Kako nakon Marčinkova intervjua više ne možemo znati – dok gledamo političke emisije na HTV-u – gledamo li odrađen posao za stari Udbin honorar ili pravo novinarstvo, najbolje je otvoriti kladionicu: gledate HTV i kladite se je li neki prilog ono prvo, ili možda ono drugo. Bojim se da bi rezultati na kladionici bili silno zanimljivi!