TRENUTNA POZICIJA NAŠE ZEMLJE U PROCESU ULASKA U EUROPSKU UNIJU NIJE SJAJNA: NITI JEDNOM RIJEČJU NIJE SPOMENUTA U PRIJEDLOGU PRORAČUNA EU-a ZA RAZDOBLJE OD 2007. DO 2013. GODINE

Europski proračun usvojit će se, nakon višemjesečnih sukobljenih interesa prije svega Velike Britanije i Francuske, ali i otpora novih članica, u narednih nekoliko mjeseci, vjerojatno do kraja mandata austrijskog predsjedavanja. U svakom slučaju, izostavljanje Hrvatske iz proračuna izuzetno je indikativno i dovodi u pitanje pristup naše zemlje Europskoj uniji 2009. godine, čemu se nada premijer Ivo Sanader. Na temelju zadnjih »proračunskih« događaja u EU-u, upućeni u zbivanja hrvatsko izostavljanje prepoznaju i više nego kao konkretnu poruku - da Hrvatska neće ući u EU sve do 2013. godine.

Ovo nam je tumačenje situacije oko europskog proračuna, koje smo dobili iz diplomatskih izvora, potvrdio i saborski zastupnik HSP-a Tonči Tadić, koji kaže da pozicija Hrvatske u proračunu EU-a bez ijedne kune do 2013. godine izuzetno ozbiljno dovodi u pitanje Sanaderovu najavu o kraju pregovora s EU-om do kraja 2007. godine i ulazak u EU 2009. godine.

- Prava slika pozicije Hrvatske naspram EU-a očituje se u proračunu, nema nas nigdje. Stoga je ono što nam Vlada prezentira isključivo uljepšana i nerealna slika koju oni vide na svoj način i svojim očima, a takva u realnosti očito nije. Na to sam već upozoravao u Saboru pri raspravi o komunikacijskoj strategiji i sada se pokazuje tko je bio u pravu. Sve to dovodi u pitanje brzi ulazak Hrvatske u EU, odnosno proračun EU-a vodi nas ka zaključku da je trenutna realnost 2013. godina, kaže Tadić. Postavlja pitanje šefu odbora za nadzor pregovora Ivici Račanu je li znao da je RH ispala iz proračuna EU-a.

Pitanje važnosti proračuna EU i hrvatskog pozicioniranja u njemu, u Hrvatskoj, po svemu sudeći, potpuno pogrešno nije prepoznato kao možda i ključno. Poanta je, kaže naš izvor, da je Hrvatska u proračunu, ako želi u EU 2009. godine, morala pronaći, makar na simboličnoj razini, svoje mjesto. Iako u europskom proračunu postoji formulacija da se za zemlje kandidate, kao što je i naša zemlja, predviđaju određena sredstva u niz varijanti, Hrvatske tu nigdje nema.

Naš izvor tvrdi da se u EU-u očekivalo da će usklađenje kandidata ići brže i lakše, ali je praksa pokazala da to nije tako, a situacija će se dodatno radikalizirati kad u Uniju uđu Rumunjska i Bugarska. Naš izvor tvrdi da su te dvije države, iako još nisu članice, predviđene u europskom proračunu za razliku od Hrvatske. Uglavnom, procjenjuje da će ulaskom Bugarske i Rumunjske u Europu biti još više rezervi prema kandidatima kao što je Hrvatska na kojoj će se zbog nekih pogrešnih procjena EU-a, kao na primjer oko Poljske, tada trenirati strogoća.

No to su sve negativne okolnosti koje su se mogle promijeniti uz kvalitetniju borbu naše diplomacije i njeno prepoznavanje ključnih ciljeva. Problem je za nas i u tome, navodi naš izvor iz Bruxellesa, što naši predstavnici, od trenutka kad smo postali zemlja kandidat, premalo sudjeluju u nizu simpozija i projekata kroz koje se među ostalim provjerava zainteresiranost, želja i ozbiljnost neke države za ulaskom u EU.

Hrvatska je tu, kaže, potpuno zakazala, oslanjajući se tek na Sanaderovu karizmu i dobre osobne kontakte s nizom utjecajnih zapadnoeuropskih političara, što samo po sebi, međutim, nije dovoljno.

- Jednim dijelom otpori postoje i zbog prvih negativnih iskustava koje je donijelo zadnje proširenje, a takvu percepciju bi mogao pojačati skori ulazak Bugarske u Rumunjske u EU, kaže Ivančević.

Osim toga, tek će se u pregovorima utvrditi koliko sredstava možemo očekivati za korištenje iz kohezijskih, strukturnih, poljoprivrednih i drugih fondova, ali i kolika će biti ona druga uplatna strana našeg doprinosa europskom proračunu. Zato mi se čini da je najveći propust učinjen što se zastupnicima Europskoga parlamenta nije uporno ukazivalo i tražilo da barem amandmanom u tekstualni dio proračuna unesu odredbu koja bi načelno odredila da će se u slučaju da neka država postane članica EU-a u razdoblju trajanja proračuna, za tu državu odrediti visina uplata i isplata iz proračuna u okviru postojećih sredstava, kaže Mimica. Dodaje da će Hrvatska, ako takav amandman ne bude unesen u konačan tekst proračuna EU-a, zaista doći u situaciju koja je teža od one koju opisuje Vlada. On, međutim, ne misli da bi to presudno odredilo da u članstvo nećemo ući prije 2013. godine.

- Takav statički pristup ipak nije realan. Ako Hrvatska uspješno završi pregovore i ako se donese politička odluka o našem prijamu, onda će se to na odgovarajući način urediti u financijskim dokumentima i u dokumentima o sudjelovanju Hrvatske u institucijama EU-a. Danas se u Europskom parlamentu, pogotovo od Elmara Broka, njemačkog demokršćana i predsjednika Odbora za vanjsku politiku Europskog parlamenta, može često čuti da bez novog ustava EU-a ne može biti daljnjih proširenja. Ali i to se može prevladati, ako postoji politička volja zemalja članica, pa se može u našem Ugovoru o pristupanju ili aneksom Ugovora iz Nice dogovoriti broj hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu i naša glasačka snaga u Europskoj komisiji i Vijeću ministara, a da se ne čeka novi Ustav koji bi to regulirao, zaključuje Mimica.

Rasprava o proračunu trajala je više od dvije godine - od priprema do samog koncepta - no kroz sve to vrijeme nitko s hrvatske strane ništa po tom pitanju nije radio i nije u tome prepoznao interes, ali i mogući problem. Ulazak u proračun EU-a mogao je za Hrvatsku biti jedna od rijetkih pravih prilika u kojima je mogla ojačati ili precizirati svoju poziciju oko datuma ulaska u EU. Ovako, međutim, ne postoji nijedan dokument niti službeni stav EU-a koji bi makar i približno odredio ulazak Hrvatske, što je posebno važno u trenutku povećanja rezervi prema daljnjem širenju.

- Hrvatska će zbog svih neriješenih pitanja s proračunom i Ustavom EU-a sasvim sigurno imati puno teži i neizvjesniji put ulaska u članstvo EU-a, ali to kao da još nije došlo do svijesti onih koji u Vladi rade na našem približavanju Uniji. O svim tim problemima može se dogovarati, ništa još nije definitivno zacementirano u proračunu i Ustavu EU-a, ali o tome se mora razgovarati sa zemljama članicama i biti jednako uporan u ukazivanju na te probleme, kao što smo uporni u screeningu i predstojećim pregovorima. Ništa se u Bruxellesu neće događati samo od sebe u našu korist, ako mi ne budemo ti koji će stvari predviđati i inicirati rješenja, kaže Neven Mimica.