Glas Istre: 15. 02. 2006.

Plivine glavobolje

Iako je prodaju Istraživačkog instituta predsjednik Uprave Plive Željko Čović pokušao prikazati kao uspjeh u rješavanju nepotrebnog balasta, nema sumnje da se radilo o potpisivanju poraza.

I to ne samo naše najveće farmaceutske kompanije, već i cijelog društva, od državnih i znanstvenih institucija, do škola i medija. Odustajanjem od istraživačkog i laboratorijskog rada na novim lijekovima, Hrvatska će prestati biti jedna od prestižnih desetak zemalja u svijetu koje su imale snage i znanja imati svoj originalni lijek. Drugim riječima, prodaja Instituta znači i definitivnu predaju i u budućnosti nećemo imati neki novi lijek, poput globalno poznatog »Sumameda«, na kojemu će pisati »Made in Croatia«. U konačnici to znači da više nećemo imati ono što se u poslovnom svijetu danas najviše cijeni, svoj prepoznatljiv proizvod, svoj brand, te će nam se farmaceutska industrija svesti na generičke lijekove. Otprilike, umjesto umjetničkih slika radit ćemo fotokopije.

Da je Plivu, koja je imala ambicije postati prva hrvatska multinacionalna kompanija i koja je još prije koju godinu kupovala proizvodne pogone od Njemačke do Sjedinjenih Država, počela boljeti glava, svjedoči i relativno skromna cijena koju će za Istraživački institut dobiti (cca pedesetak milijuna dolara), kao i rasprodaja inozemnih investicija poput one u Dresdenu. Recimo, za originalni »Zithromax«, za koji je Pliva izradila alternativni azitromicin i dobila dozvolu distribucije u SAD, Pfizer godišnje utrži 1,6 milijarda dolara.

Dakle, prava zarada krije se u vlastitim lijekovima, što zahtijeva iznimno velika ulaganja u znanstvena istraživanja koja traju godinama i koja si mogu dopustiti samo najmoćniji. Plivin poraz u toj utrci nije rezultat ponekog pogrešnog poslovnog poteza i posljedica nemara sadašnje ili prethodne vlasti.

Nažalost, radi se o akutnom stanju uma cijele nacije i kolektivnom duhovnom potonuću. Plivino smanjenje ambicija posljedica je dugogodišnjeg maćehinskog odnosa prema znanju, obrazovanju i znanosti, ali i prema promociji istinskih vrijednosti u očima mladih. Samo je u Hrvatskoj moguće da se ukine postdiplomski studij koji školuje tamo neke biokemičare, kao i da takvi laboratorijski miševi sa svjetskim doktoratima otmu naslovnice i TV polovnim nogometašima i manekenkama. Baš kao što je privatizacijskom pljačkom razoreno gospodarstvo već odavno odustalo od bilo kakve ozbiljnije proizvodnje i svelo se na megastore uvozne robe, tako će i Pliva bez svojih istraživača sličiti na priručnu ljekarnu u kojoj će se »pržiti« originali. A resorni ministar Dragan Primorac i dalje će nas ulizano uvjeravati u svojim perzijskim divanima da smo na pravom putu da izgradimo »odgoj i obrazovanje za društvo i gospodarstvo znanja«.

To je moguće jedino ako je on alkemičar.

Branko MIJIĆ