Jutarnji list: 23. 02. 2006.

Đapić i pile s tri glave

Sanja Modrić

Kad se Đapić raspameti pa izjavi da na našim fakultetima prolaze studenti Srbi, a Hrvati padaju kao snoplje, to Đapićev politički i javni dignitet stvarno seli u atar bizarnosti, uz krave s osam rogova i piliće s tri glave.

Anti Đapiću pala je popularnost u istraživanjima javnog mišljenja i to ga je užasno pogodilo. Bio je krenuo svaku rečenicu započinjati tvrdnjom da je on vođa treće stranke u državi, ali ta je priča propala, vjerojatno zauvijek. Zato je sada opet pokrenuo mahnitu ofenzivu na svim frontovima.

Taj ljuti i nepotkupljivi opozicionar, partner i gradonačelnik Branimira Glavaša u Osijeku i zgroženi protivnik hapšenja i izručenja Ante Gotovine, prvo je tajno obećao Sanaderu da će njegovi zastupnici podržavati HDZ u svemu što je bitno, a kao dokaz iskrenosti, odmah je premijeru asistirao da iz Vlade otjera ministricu pravosuđa. Druga Đapićeva aktivnost usmjerila se prema Sveučilištu pa je predsjednik HSP-a podnio zahtjev da mu se odobri pisanje drugog magistarskog rada na Pravnom fakultetu u Splitu.

Zatim je jučer, u intervjuu Jutarnjem listu, zablistao s još jednom od svojih jednako klempavih i atavističkih političkih teorija, a ta je da se u Hrvatskoj hitno mora provesti lustracija u medijima i na fakultetima jer su to najgora legla udbaša. To je evidentno, kaže istražitelj Đapić, jer mediji i dalje kreiraju ‘udbaško javno mnijenje’, a sveučilišni profesori puštaju na ispitima Srbe, a ruše Hrvate.

Đapić, dakle, opet luduje na sve strane, ali više ne u Izraelu, nego u domaji. Na političkoj sceni integrira se s vlašću kao ‘vanjski suradnik’, uzdajući se da će nakon sljedećih izbora, kao prirepak HDZ-a, dobiti mjesto ministra unutarnjih poslova, vojske ili pravosuđa.

Na osobnom planu radi na tome da se u međuvremenu, milom ili silom, uresi višom akademskom titulom, premda za magisterij broj dva, kako nam kaže dekan, ne umije napisati ni molbu.

Udbaške teme dizajnirane su, pak, kao atrakcija za javnu pozornicu. Za dobar prosperitet već sklopljenog pakta s HDZ-om Đapiću su prijeko potrebni izborni uspjesi. Sanader će ga u protivnom šutnuti kao i svoju dobru prijateljicu Vesnu Škare-Ožbolt. A za izborni uspjeh neophodno je da Đapić spasi i ponovno osvoji simpatije koje je izgubio pošto ga je posljednjih mjeseci dio simpatizera ipak pročitao.

Mnogima je Đapić, taj kabasti buldožer hrvatske politike, omrznuo zbog sudjelovanja u nizu nedavnih prljavih skandala s kupovinom vijećnika i prizora u kojima plaćeni zaštitari mlate narodne predstavnike. Antipatiju je navukla i njegova vezana političko-financijska trgovina s kompromitiranim požeškim tajkunom Vladom Zecom, profiterom u makinacijama s politikom koje vrlo neugodno mirišu po korupciji.

Đapiću u javnosti nisu honorirani ni zakulisni dogovori s HDZ-ovom vladom oko smjene na čelu resora pravosuđa. Nije čudo da je, u muzeju voštanih figura Sanaderove vlade, baš ta vesela i napadna ministrica Vesna bila smatrana najuspješnijom političarkom koja, osim marljivosti, ima i nešto kičme. Zato je Đapićeva bočna asistencija u operaciji VŠO odmah polučila dodatne minus bodove.

I zato je pokislom predsjedniku HSP-a zaista zatrebalo da se nekako pokrpa i revitalizira svoje dionice. Ne znamo je li ovu aktualnu trokraku strategiju Đapiću odobrio njegov savjetnik Mate Granić ili je bivši ministar vanjskih poslova sada elementarno prezauzet svojim vlastitim dealovima s premijerom Sanaderom pa Đapić svoju promociju radi sam. No, tko jest da jest, nije to baš nešto pogođeno.

Prvo, nije pogođeno politički. Svi oni desni glasači, koji su se u HSP uzdali zato što su mislili da će on u njihovo ime oponirati Sanaderovim europejskim ‘zastranjenjima’, nemaju više zašto optirati za Đapića kad on drži štangu premijeru i moli krunicu da ga ovaj uzme u vladajuću koaliciju. A stranačkih dužnosnika, koji žive od Đapićeve politike pa će za nju i glasati, ipak je puno premalo za onaj zbroj izbornih mandata koji bi zadovoljio zahtjevnoga Ivu Sanadera.

Drugo, nije pogođeno ni na planu profesionalnog uzdizanja. Jer, Đapić je svojim obraćanjem splitskom Pravnom fakultetu sam zavrtio novu javnu blamažu oko svoga jadnog magisterija. Umjesto da pusti da se zaboravi kako je fakultetskom vijeću u Splitu podmetnuo radnju s dvije trećine do-slov-nog plagijata tuđeg teksta, pa je onda još i tužio fakultet kad je sve to razotkriveno, Đapić se opet, upornošću mazge, gura na isti kazan, a u medijima ga opet zastupa drugi profesor s Prava koji je opet njegov stranački kolega.

Pa čak u tom pokušaju ne poštuje ni elementarnu proceduru, nego diplomirani pravnik traži da mu se odobri magisterij kao da piše svojoj babi. Što Đapić misli da je cijela ta zbornica Pravnog fakulteta stvarno toliko maloumna? Već ih je jednom osramotio, pa neće valjda opet podmetnuti grbaču da im se smije cijela Hrvatska.

Treće, nema, brate, velike pameti ni u trećem smjeru Đapićeve promocije koji cilja na mrtvo magare Jugoslavije, KOS-a, Udbe, Partije i komunizma. Križarska bojna protiv udbaša na hrvatskim sveučilištima, u medijima i u državnim poduzećima možda je zgodna da se, uz kiseli gemišt, na jedno popodne zabavi javnost, ali boli koga više briga za sve te isfabricirane popise od prije 20 godina, čiju autentičnost demantiraju svi osim ražalovanog Markice Rebića.

Ako netko misli da Udba danas, kraj svih stvarnih hrvatskih problema, može biti lijepak za birače, onda u njega nema ni dvije marke mozga. Kad se Đapić još toliko raspameti pa izjavi da na udbaškim hrvatskim fakultetima prolaze studenti srpske nacionalnosti, a Hrvati padaju kao snoplje, to Đapićev politički i javni dignitet stvarno seli u ograđeni resor bizarnosti, tamo uz krave s osam rogova i piliće s tri glave.

Dakle, kod Đapića veliki promet, i usve nikakva zarada. A ni Sanader nije baš toliko očajan da će uza se držati lažnog magistra koji je posve izgubio kompas i minute dulje nakon što naše sretnije rješenje.