Vjesnik: 24. 02. 2006.
Izvanparnični postupak po zakonu kralja Aleksandra
Zakon o izvanparničnom postupku će se uskoro mijenjati, no za slučajeve izručenja između Hrvatske i Švicarske na snazi je konvencija između Švicarske i Kraljevine
Srbije iz 1887.Iako je zakonodavna aktivnost u nas vrlo živahna, još se primjenjuju zakoni koji su doneseni davno. Jedan od krucijalnih zakona koji je u primjeni, Zakon o izvanparničnom postupku, donesen je još 1934. godine, u vrijeme Kraljevine Jugoslavije! U Hrvatskoj je nakon osamostaljenja preuzet na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa prije 6. travnja 1941. »Mi Aleksandar Prvi po milosti Božjoj i volji narodnoj kralj Jugoslavije, objavljujemo svime i svakome da su Senat Kraljevine Jugos
lavije i Narodna skupština Kraljevine Jugoslavije 1933. godine potvrdili i proglasili Zakon o sudskom vanparničnom postupku«, ukaz je o proglašenju tog zakona, za koji pravni stručnjaci kažu da treba biti vrlo oprezan kod njegove promjene, koja je upravo u tijeku.Naime, »kraljev« zakon u nizu odredbi vrlo je moderan. Tako zakon kaže da su javni bilježnici »povjerenici stranaka«, a gotovo ista je definicija i danas. U paragrafu 25. tog zakona navodi se pak da »o nepokretninama umrlog inostranca koje se nalaze u našoj državi, raspravljaće uvek domaći sud po domaćim zakonima, ako nije međunarodnim ugovorom drugačije određeno«.
Osim toga, taj zakon naslanjao se na neke još starije zakone iz kojih su prenesene i odredbe o gubitku poslovne sposobnosti, primjerice, zbog pijanstva. Definicije pijanstva iz tog vremena stručnjaci se ne bi se postidjeli ni danas, jer se kaže da je to »bolest, veliko socijalno zlo, jedno od najtežih opasnosti za zdravlje i blagostanje širokih narodnih slojeva, koje uništava ne samo tjelesno i duševno zdravlje nego i porodični život«.
Iz bivše SFRJ još se »vuče« Zakon o općem upravnom postupku (ZUP) iz 1986. godine, prenesen 1991. u naše zakonodavstvo, a uprava još primjenjuje i Uredbu o uredskom poslovanju iz 1987. Neki članci ZUP-a danas zvuče vrlo arhaično, poput onog da »organ može po skraćenom postupku riješiti stvar neposredno«, ostao je i termin »prvostepeni postupak«. Većina eventualnih stranaka u upravnom postupku sigurno ne zna da, ne odazove li se pozivu a to ne opravda, može biti privedena, ali i kažnjena do 5000 dinara, kako piše u važećem ZUP-u.
Hrvatska je devedesetih sukcesijom preuzela i niz međunarodnih ugovora. Tako je za slučajeve izručenja između Hrvatske i Švicarske na snazi konvencija između Švicarske i Kraljevine Srbije iz daleke 1887. Nekoliko desetljeća mlađa je Konvencija UN-a o državljanstvu udanih žena iz 1953., koja se i dalje primjenjuje, a nešto starija je Konvencija o borbi protiv diskriminacije u prosvjeti.
Može se, primjerice, doznati i da se UN-ova Konvencija o alimentacijskim zahtjevima u inozemstvu iz 1956. primjenjuje na način da osoba koja živi u Hrvatskoj, a želi da je uzdržava netko iz druge države, mora za to podnijeti pismeni zahtjev Ministarstvu financija.
Prema ING-registru, u kojem se objavljuju svi aktualni zakoni i propisi, u primjeni su i pravilnici o kvaliteti kave i surogata kave, zatim o kvaliteti zaklanih svinja i kategorizaciji svinjskog mesa, kao i pravilnici o kvaliteti ribe, rakova, žaba i kornjača, doneseni još sredinom prošlog stoljeća. Vrijedeća je i Konvencija o ropstvu, koju se može naći u Zbirci ugovora kraljevine Jugoslavije iz 1929., na stranici 607. Zanimljivo je da je Zakon o potvrđivanju Konvencije o dostavi u inozemstvo sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim i trgovačkim stvarima, sastavljene u Haagu 1965., u Hrvatskoj u primjeni tek od studenog 2005. godine.
Biljana Bašić