Jutarnji list: 24. 03. 2006.

Traže nacionalizirani stan koji je sada Sanaderov

Piše: Ana Plišić

ZAGREB - Trojica Zagrepčana očekuju od Ministarstva pravosuđa da im vrati suterenski stan od 49 četvornih metara i pripadajuće zemljište, oduzet u procesu nacionalizacije, koji je danas u vlasništvu obitelji premijera Ive Sanadera!

Postupak povrata pokrenuli su početkom 1997. godine. Nitko od prvih vlasnika nije dočekao konačno rješenje pa spor danas vode njihovi nasljednici, a zastupa ih odvjetnica Zvjezdana Znidarčić-Begović, koja je inače službena odvjetnica Zagrebačke nadbiskupije.

Prvi dio postupka vođen je na Gradskom uredu za imovinskopravne poslove koji je u lipnju 2005. presudio - u Sanaderovu korist. Odvjetnica Znidarčić-Begović potom je uputila žalbu Ministarstvu pravosuđa.

U toj žalbi ona tvrdi da su “sadašnji vlasnici triju stanova u zgradi izvršili uknjižbu vlasništva na stan u suterenu protivno zakonu i svim materijalnim propisima”. Zato, upozorava u žalbi, treba vratiti stan u vlasništvo njenim klijentima. “Oni taj stan nisu nikada nikome platili niti su ga stekli na valjan i zakonit način”.

Žena i tast kupili stanove

U Ministarstvu pravosuđa rečeno nam je da je postupak u fazi “redovnog čekanja na rješavanje”. Vladimir Filipčić, Đuro Papac i Milan Hrastar bili su vlasnici triju stanova u urbanoj vili u blizini Britanskog trga. Četvrti stan u suterenu je nacionaliziran. Tako je 49 četvornih metara zgrade postalo društveno vlasništvo, a stan je ušao u fond stanova Grada Zagreba.

Trojica vlasnika prodali su stanove. Trosobni stan na drugom katu kupila je Mirjana Sanader 1992., a dva trosobna stana, na prvom katu i u prizemlju, Sanaderov tast Ivo Šarić kupio je 1993. i 1994. godine.

U podrumskom stanu koji je nacionaliziran imali su susjedu: Boženu Šešljaga, nositeljicu stanarskog prava. U travnju 1996. Komisija za stambene odnose Grada ustanovila je da taj prostor ne zadovoljava minimalne uvjete za stanovanje, a da zbog podzemnih voda sanacija nije moguća. U zamjenu Sanaderovoj susjedi dodijeljen je veći gradski stan od 70 četvornih metara na Malešnici. Komisija za stambene odnose odjavila je stan u Plinari, HEP-u i Čistoći. Do kraja srpnja 1996. stan je bio izbrisan iz evidencije stanova.

Sljedeće godine, 20. ožujka 1997., Sanaderova supruga i tast upisali su se kao vlasnici “kuće, dvorišta i voćnjaka”. Nekretninu su podijelili na dva dijela: Mirjana je dobila jednu trećinu, a Ivo Šarić dvije trećine.

Odluka gradskih službi problematizirana je u javnosti prije četiri godine. Jedan bivši član HDZ-a čak je prijavio Sanadera Državnom odvjetništvu. Kaznena prijava je odbačena.

Paralelno s tim procesom trojica nekadašnjih vlasnika vodila su pravnu bitku za prostor u suterenu. Još 1991. godine Papac, Filipčić i Hrastar upisali su se u evidenciji kao vlasnici, a početkom 1997. godine zatražili su povrat suterenskog nacionaliziranog stana. Osam godina poslije, u lipnju prošle godine, Gradski ured za imovinskopravne poslove odbija njihov zahtjev za povratom.

Ono u čemu se nikako ne mogu složiti dvije suprotstavljene strane je definicija tog podrumskog prostora: Sanaderova obitelj i Gradski ured tvrde da je to zajednički prostor koji je kupoprodajnim ugovorima pripao sadašnjim vlasnicima zgrade, a odvjetnica i njeni klijenti da je to stan koji pripada nekadašnjim vlasnicima.

Odvjetnica Znidarčić-Begović tvrdi u žalbi Ministarstvu pravosuđa da je Gradski ured za imovinskopravne poslove “pogodovao sadašnjim vlasnicima stanova” time što je odbio provesti očevid i vještačenje.

Odvjetnica u žalbi upozorava na članak 49. Zakona o naknadi, u kojem se kaže da se “imovina daje prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja”.

Nije izdana građevinska

- Nužno je bilo provesti očevid na licu mjesta, utvrditi da nekretnina postoji i vratiti je u vlasništvo prijašnjim vlasnicima - navodi u žalbi odvjetnica.

Nekadašnjim vlasnicima u prilog ide spis o nacionalizaciji po kojem u zgradi postoje četiri stana i dokument “Zapisnik o bodovanju stana” koji je 1988. izdalo Gradsko komunalno gospodarstvo u kojem se sporni prostor evidentira kao - dvosobni stan.

Argument Gradskog ureda za imovinskopravne poslove je građevinska dozvola za gradnju vile iz 1928. u kojoj je taj prostor definiran kao - praonica veličine 18 četvornih metara. Nikada, tvrdi pročelnica Gradskog ureda, nije izdavana građevinska dozvola za prenamjenu.

Čak i iz spisa o nacionalizaciji, tvrdi Gradski ured, može se zaključiti da je dvosobni stan u podrumu nastao prenamjenom podruma bez građevinske dozvole i da je i tada tretiran kao zajednički dio zgrade, a ne kao još jedna stambena cjelina. Zato za njih “predmetni stan u naravi ne postoji”.