Vjesnik: 24. 03. 2006.

Neprimjereni potezi

Odnosi Hrvatske i Italije su dobri, no talijanska desnica uvijek uoči izbora vuče neprimjerene poteze

MARKO BARIŠIĆ

Prvi strani državnik koji je posjetio Hrvatsku nakon međunarodnog priznanja bio je talijanski predsjednik Francesco Cossiga. U Zagrebu je dočekan kao veliki prijatelj, razgovaralo se i o sklapanju sporazuma o prijateljstvu između dviju zemalja. Ubrzo se krenulo u razvoj snažnih gospodarskih odnosa. Talijanske banke i poduzeća u Hrvatsku su ušli na velika vrata, zauzvrat, Hrvati su u Italiju mogli u shopping ili na skijanje s osobnim iskaznicama.

Međutim, usporedo s razvojem dobrih međudržavnih odnosa, događali su se i incidenti. Neke stranke s talijanske desnice šurovale su tijekom postojanja srpske paradržave u Hrvatskoj s Beogradom. Ideolog velikosrpske politike Dobrica Ćosić pozivao je talijansku stranu na pakt protiv naše zemlje. Službeni Rim nije prihvaćao takve ponude, no dio stranaka koje smo donedavno označavali postfašističkim stalno je plesao na rubu iredentističkih zahtjeva.

Kako su u međuvremenu ti postfašisti promijenili ruho, da bi neki ušli i u najnoviju talijansku vladu desne orijentacije, sve je češće dolazilo do nesporazuma. Tako su se povremeno pojavljivale izjave o »talijanskom identitetu« Istre, Rijeke i Dalmaciji. Gradonačelnicima nekih od tih općina »u egzilu«, donedavno samo dijelu tamošnjeg političkog folklora, talijanska država s vremenom je počela posvećivati veće značenje. Tako je nedavno jedan od njih (predstavlja Zadar), koji niječe pripadnost tog područja Hrvatskoj, dobio državno odličje od predsjednika.

Italija je nedavno uvela i dan sjećanja na žrtve komunističkog terora. Riječ je o Talijanima koji su stradali u fojbama krajem Drugog svjetskog rata. To ne bi bilo sporno kada bi se Italija s jednakim pijetetom odnosila prema hrvatskim (i slovenskim) žrtvama talijanskog fašističkog terora koji je u spomenutim područjima trajao od Mussolinijeva uspona na vlast dvadesetih pa do talijanske kapitulacije 1943. godine. Slijedom toga, i pitanje imovine optanata, Talijana koji su s dolaskom hrvatske, odnosno slovenske vlasti, u Istru, Rijeku i Dalmaciju, odlučili otići u matičnu zemlju, postupno je prestajalo biti pravno, a sve više političko pitanje.

Taj problem je riješen Osimskim i Rimskim sporazumima između Italije i bivše SFRJ slijedom kojih je Hrvatska trebala uplatiti 35 milijuna dolara duga. No Talijani nikad nisu htjeli dati račun na koji bi se novac uplatio nego su, posebice u posljednje vrijeme, počeli inzistirati na naturalnoj restituciji. Također, s talijanske strane nedavno je postavljeno i pitanje vezano uz pravo kupnje nekretnina u Hrvatskoj, uz optužbu da su Talijani diskriminirani.

Prije desetak dana Italija je, novom nadopunom zakona o državljanstvu, omogućila i potomcima onih koji su nekada živjeli u »Istri, Rijeci i Dalmaciji« dobivanje tog državljanstva. Hrvatskoj je, među ostalim, sporno zašto se državljanstvo nudi samo onima koji su živjeli na današnjim područjima Hrvatske koja su bila pod talijanskom okupacijom. Pojedinačno, ni jedan spor nema takve dimenzije da bi zbog njih trebali biti dovedeni u pitanje dobri odnosi između Hrvatske i Italije. No kad se svi ti, zapravo neprimjereni, potezi Italije stave na gomilu, dobiva se drukčija slika.

Točno je da takve poteze potiče talijanska desnica, uglavnom uoči izbora, no kako postaju dijelom službene talijanske politike, Hrvatska će morati na njih odgovoriti. Uzmicati dalje značilo bi ohrabrenje onim ekstremnim snagama u Italiji koje bi dijelove Hrvatske, barem u prvoj fazi, rado pretvorile u područja s »dvojnim suverenitetom«.