Vjesnik: 27. 03. 2006.
Presuda »isparila«, rehabilitacija propala
ZAGREB - Ustavni sud odbio je nedavno rehabilitirati, odnosno prihvatiti reviziju za Zagrepčanina Vojislava Smiljanića, osuđenog 1950. na trogodišnju zatvorsku kaznu zbog političkoga kaznenog djela »protiv naroda i države«. Bizarnost je u tome što je Ustavni sud odbio svojevrsnu rehabilitaciju zato što Smiljanić nije imao presudu, jer mu je ona oduzeta pri izlasku iz zatvora pedese
tih godina.Naime, Smiljanić ju je iz zatvora pokušao iznijeti ušivenu u podstavu kaputa, a do kopije nikad nije uspio doći iako ju je tražio u raznim arhivima.
Drugi dokazi o izdržavanju kazne za političko kazneno djelo koje je Smiljanić priložio - niz potvrda vojnih sudova, zahtjevi za ponavljane kaznenog postupka, kao i rješenje hrvatske vlade iz 2002. kojim mu se kao političkom zatvoreniku priznaje dvostruki staž - Ustavnom sudu nisu bili dovoljni da rehabilitira Smiljanića.
Vojislav Smiljanić, rođen 1913., u međuvremenu je umro. Njegov odvjetnik Slobodan Budak tvrdi da je Ustavni sud trebao prihvatiti Smiljanićev zahtjev kojim je on na kraju svog života zbog svoje obitelji, htio da njegov slučaj iz pedesetih godina postane i pravno u potpunosti »čist«
.Razlozi zbog kojih je Smiljanić prije više od pola stoljeća kažnjen strogim zatvorom danas se čine posve nevjerojatnima. Smiljanić je, naime, kao tadašnji kapetan JNA, u Vinjercu, gdje je bio na godišnjem odmoru, pred jednim vojnikom izjavio da je »sve skupo jer seljaci traže za jedno jaje dva dinara«, a pred majorom je komentirao da je »CK u pravu, no teško mu je što dolazi do sukoba među komunistima«.
Bilo je to dovoljno da ga tadašnji vojni sud u Zagrebu osudi za »obaranje postojećeg državnog poretka«, kao i za »neprijateljsku propagandu« zbog koje je Smiljanić odležao u zatvorima u Staroj Gradišci, na Golom otoku te u vojnom zatvoru u Bileći. Nakon izlaska iz zatvora, Smiljanić više nije mogao naći posao, te je vrlo rano umirovljen.
Biljana Bašić