Večernji list: 29. 03. 2006.

Međustranački sporazum o ustavnim promjenama podijelio je hrvatske političare

Rat hrvatskih političkih zvijezda

Autor: Zdenko ĆOSIĆ

Godinama su Hrvati u Bosni i Hercegovini optuživani zbog nedostatka osjećaja pripadnosti toj državi i trajne težnje da se ona podijeli. Podjednako im se poručivalo iz Zagreba i Sarajeva da lijek za svoje nevolje potraže u institucijama sustava - dakle onim institucijama u kojima su oni vidjeli izvor svoje neravnopravnosti i diskriminacije.

Onda se, gotovo preko noći, dogodio pravi mali rat hrvatskih političara u iskazivanju ljubavi i odanosti cjelovitoj, nedjeljivoj BiH. Međustranački sporazum o ustavnim promjenama podijelio je hrvatske političare kao ni jedno pitanje dosad.

Najteže su riječi pale nakon objavljivanja izjave Biskupske konferencije BiH u kojoj se poziva na neprihvaćanje predloženih izmjena ustava. "...pozivamo zastupnike hrvatskog naroda, ali i sve odgovorne političare i druge ljude kojima je multietičnost i demokratičnost ove zemlje na srcu da, vodeći se općim dobrom i demokratskim načelima, učine sve kako ovako zamišljene ustavne promjene ne bi poprimile formu parlamentarne potvrde", piše u izjavi bosanskohercegovačkih biskupa.

Nakon spomenute izjave otvoreno je nadmetanje u osuđivanju potpisnika Sporazuma o ustavnim promjenama. Hrvatski su zastupnici i stranački čelnici do neukusa svoje mišljenje "potvrđivali" stavovima Biskupske konferencije. Većina hrvatskih zastupnika u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH najavila je novu formu djelovanja. Umjesto dosadašnjega kluba koalicije HDZ - Demokršćani, ubuduće će nastupati kao "Klub zastupnika hrvatskog naroda". Potvrdu ispravnosti tog stajališta i oni vide u "izjavi katoličkih biskupa BiH".

Ovo zagonetno prestrojavanje zastupnika u "klub zastupnika hrvatskog naroda" (kao da to dosad nisu bili) protumačeno je u javnosti kao njihovo napuštanje stranaka koje su ih kandidirale na prošlim izborima, iako oni sami to nisu implicitno rekli. Prema važećem zakonu, zastupnički mandat pripada pojedincu a ne stranci i svaki zastupnik ima pravo tijekom mandata napustiti neki zastupnički klub ili stranku a da se pritom njegov zastupnički status ne mijenja. U tom slučaju, zastupnik prelazi u drugu stranku ili postaje nezavisni.

Ono što su najavili hrvatski zastupnici, nepoznato je u parlamentarnoj praksi: sami su sebe proglasili, ni manje ni više, zastupnicima hrvatskog naroda! Pozivanje na izjavu bosanskohercegovačkih biskupa postalo je glavni "program" svih hrvatskih političara i stranaka koji se protive ustavnim promjenama. To bi se moglo promatrati kao iskreno zalaganje za svoj narod i odanost svojoj vjeri i Crkvi, kad se ta ljubav ne bi naglo pojavljivala uoči izbora i u trenutku velikog poslagivanja izbornih lista.

Iste stranke koje su se jučer protivile hrvatskom zahtjevu za ravnopravnu uporabu jezika u sustavu školstva i javnoga RTV servisa, danas su najveći sijači straha od navodnoga gubitka instrumenata zaštite narodnih interesa u Domu naroda. Isti ljudi koji će danas biskupsku izjavu predstaviti kao vlastito političko sveto pismo, već će sutra (kao što su i jučer činili) svim sredstvima spriječiti biskupa u obavljanju njegove pastoralne dužnosti u nekoj župi ili crkvi. Politički apriorizam hrvatskih političkih zvijezda usporediv je s igračem sportske kladionice koji priželjkuje poraz svoga kluba kako bi ispao dobar prognozer i svoj ulog maksimalno kapitalizirao.

U "patriotskom bloku" koji će se suprotstaviti ustavnim promjenama našli su se oni koji bi ukinuli svaku nacionalnu konstitutivnost kao "uzrok svih naših zala", kao i oni kojima je ta konstitutivnost tek odskočna daska za secesionizam. Zagovornici građanskog koncepta i unitarnoga "bosanstva" našli su se na istoj strani s onima koji BiH vide isključivo kao federaciju etničkih jedinica, čak i s onima koji niječu svako postojanje države pod tim imenom. Svi se oni slažu: nema ustavnih promjena! Tako se heterogeno društvo, u biti, ni ne može složiti ni oko čega dugog!