Jutarnji list: 31. 03. 2006.
Josip Kregar: Vladin je Zakon o tajnosti podataka neustavan
Piše: Ivanka Toma
ZAGREB - Prijedlog Zakona o tajnosti podataka nije u skladu s Ustavom, drugim zakonima, ni s preporukama Vijeća Europe od 21. veljače 2002. godine.
Ovakvim zakonom građani se odvraćaju od svakog interesa da dobiju podatke te propisuju mehanizmi i postupci kojima će rezultat biti tajnost vlasti, a ne otvorena vlada - komentar je prof. Josipa Kregara na Vladin zakonski prijedlog kojim bi se, smatra, javnost bitno ograničila u svojem pravu na informacije.
- Zakon o tajnosti podataka ne donosi se samo radi potrebe da se standardi tajnosti usklade sa standardima NATO-a, već i s hrvatskim ustavom i zakonima koji reguliraju tu materiju - upozorava Kregar, dodajući da bi potreba čuvanja tajnosti u djelovanju državne vlasti trebala biti zakonom regulirani izuzetak.
Naime, prijedlog Zakona o tajnosti podataka sročen je tako da gotovo sve može biti tajnom, a ne postoje nikakvi jasni kriteriji po kojima bi se određivalo kakve su to informacije koje bi se mogle proglasiti određenim stupnj
em tajne.Tako se kaže da će “vrlo tajni” biti podaci čije bi otkrivanje ugrozilo vitalne interese Hrvatske ili im nanijelo nepopravljivu štetu. O tome što su vitalni interesi Hrvatske (je li to podatak o naoružanju ili broju hektara zasijanih pšenicom) nigdje se ne govori. Nadalje se kaže da će “tajni” biti podaci čije bi otkrivanje moglo teško naštetiti sigurnosti ili interesima države. Opet nije jasno što to znači, pa ovisi o slobodnoj procjeni onoga tko odlučuje o stvaranju tajni hoće li sigurnosti na
štetiti podatak da nam nedostaje 300 graničnih policajaca.Tajna “vrlo povjerljivo” još više širi mogućnost skrivanja informacija jer se kaže da su to podaci koji bi mogli, ako se otkriju, osim interesima i sigurnosti Hrvatske, naštetiti i tijelima javne v
lasti.Takva definicija mogla bi značiti da Vlada može ocijeniti da će njezinu interesu naškoditi informacija da sanira brodogradilište, pa će to proglasiti tajnom. No, po onome kako je definiran stupanj “povjerljivo”, doista sve može biti tajnom. Kaže se, naime, da su to podaci čije bi otkrivanje moglo naštetiti učinkovitosti i izvršavanju zadaća tijela javne vlasti. To znači da načelnik policijske postaje može procijeniti da će biti još neefikasniji ako se objavi da nisu uspjeli riješiti 60 posto krađa
automobila i taj podatak proglasiti tajnom.Taj zakonski prijedlog, kaže Kregar, naglavačke okreće princip da tajne budu izuzetak. Argument da se ovaj zakon zapravo bazira na načelu tajnosti Kregar nalazi i u odredbi koja kaže da ako je jedan dio nekog doku
menta tajna, cijeli dokument postaje tajnom.Daljni problem u tome zakonu nalazi u odredbi po kojoj sve osobe koje u tijelima javne vlasti dolaze u kontakt s informacijama po ovim kriterijima proglašenima tajnom, moraju proći sigurnosnu provjeru.
Praktično bi to značilo da će svi policajci u zemlji koji raspolažu s operativnim podacima morati proći sigurnosnu provjeru, da će se slično dogoditi sa zaposlenicima MORH-a, ali i svih drugih ministarstava, te onima koji rade u lokalnim tijelima vlasti. Po ovakv
im kriterijima sigurnosne provjere ne bi mogli zaobići ni suci, ni odvjetnici. Jedine osobe koje ne bi morale na sigurnosne provjere su predsjednik države, Sabora i Vlade.- Cijeli mehanizam provjere osoba koje imaju dostup podacima govori o iznimnoj birokratiziranosti postupka jer je to iznimno složen i skup postupak - kaže Kregar i na kraju se pita: “Kome pripadaju podaci - državi ili njezinim građanima?”