Jutarnji list: 07. 04. 2006.

Likvidacija Đurekovića: Ubijeni znao da je Špiljak pronevjerio Inine milijune

Piše: Željko Petrušić

MÜNCHEN - Ubojstvo Stjepana Đurekovića klasičan je primjer likvidacije hrvatskih političkih emigranata. Apsolutno sam siguran da iza toga stoji Udba.

Na temelju onoga što sam čuo i pročitao u dosjeima Udbe i drugim dokumentima, mogu reći da je Krunoslav Prates dao ključ tiskare u kojoj je Đureković kasnije ubijen Josipu Perkoviću, koji ga je proslijedio Stanku Čolaku u Beograd.

Čolak je ključ dao Arkanu, s kojim ga, navodno, veže kumstvo, i onda su arkanovci sjekirom rasporili glavu Đurekoviću - izjavio je danas Vice Vukojević, sudac Ustavnog suda RH, na sudu u Münchenu, na suđenju Krunoslavu Pratesu optuženom da je 1983. godine pomogao jugoslavenskoj tajnoj službi u likvidaciji Đurekovića.

Vukojević se osvrnuo i na priču o tome kako je Stjepan Đureković pronevjerio milijune u Ini. Ustvrdio je da su pronevjere zapravo djelo sina jednog, tada istaknutog partijskog funkcionera, za koje je Đureković saznao. Iako ga Vukojević nije imenovao, doznajemo da se radi o Vanji Špiljku, sinu Mike Špiljka.

Vukojević je ustvrdio da je Perković bio “tehnički direktor” ove akcije tajne službe. Napominjući da su organizatori likvidacija uvijek u inozemstvo putovali u parovima na sastanke s agentima, Vukojević je naveo primjer kada je švicarska policija uhitila Perkovića i njegova pratitelja kad su u Zürichu planirali ubiti Stipu Bilanđića, a slično se dogodilo i u Ludwigshafenu, ali je Perković tada uspio pobjeći njemačkoj policiji.

Također na sastanak s Pratesom radi predaje ključa, Perković je u Luksemburg putovao s Brankom Traživukom, a sve to proizlazi, dodao je svjedok, iz njihovih izvješća nadređenima.

Što se tiče samog Pratesa, Vukojević kaže kako nema izravnih saznanja da je on znao za plan Đurekovićeve likvidacije. No, poznajući uobičajeni rad Udbe i razmišljajući logički, istaknuo je, sam po sebi nameće se zaključak da je znao zašto Perković traži ključ.

Napomenuo je da je Udba imala pravilnik o radu u kojem su se spominjale i nasilne akcije, tako da su likvidacije za Perkovića bile legalne akcije. Vukojević je spomenuo i da je “stari Udbaš” Josip Manolić rekao kako bi Perković ostao bez posla da nije izvršavao i takve naloge Partije.

Vukojević je naveo da je 14 puta bio zatvaran u bivšoj državi, govorio je o ubojstvima svojih prijatelja u emigraciji te opisao kako je nastala saborska Komisija za istraživanje žrtava rata i poraća, na čijem je čelu bio neko vrijeme. Rekao je kako je 1993. dostavio izvješće o ubojstvima političkih emigranata predsjedniku Tuđmanu i nadležnim tijelima. Izvješće je i dopunio, ali nitko nije reagirao.

- S raspadom jedne države ne propadaju nužno strukture tajnih službi, a kod nas su se održale i neke druge strukture, primjerice u sudstvu i policiji.

Kada sam jednom na poziv njemačkih kolega boravio s parlamentarnim izaslanstvom u Brandenburgu, postavio sam pitanje što je sa sucima iz DDR-a. Dobio sam odgovor da su kazneni razriješeni, a civilnima je dan probni rok od tri godine. Na to sam kolegi iz Hrvatske rekao: ‘Čuješ ti ovo, Arloviću’.

Nijemci su mogli prebaciti suce sa zapada na istok, ali mi, na žalost, nismo imali tu mogućnost - istaknuo je Vukojević i dodao kako se njemu u Hrvatskoj predbacivalo da je 90-ih doveo nesposobne suce iako to nije točno. - To sam radio samo zato da istina izađe na vidjelo. Na žalost, u Hrvatskoj do danas nema odjeka - zaključio je Vukojević.

Rekao je kako na njega nitko nije utjecao u vezi sa svjedočenjem, ali je potvrdio kako je čuo da je nekadašnji šef u SDB-u Ivan Lasić dobivao prijetnje i da mu je savjetovano da šuti.

Njemačko savezno tužiteljstvo stupilo je u kontakt s Lasićem i pokušava osigurati da svjedoči. Vukojević je danas rekao kako je čuo da je i Branko Traživuk spreman svjedočiti.

Tužitelji su Vukojeviću postavili nekoliko pitanja o odvjetniku Anti Nobilu i njegovu odnosu s Josipom Perkovićem.

Svjedok je ispričao da se dobro poznaju i da su surađivali u procesu Andriji Artukoviću, u kojem je Nobilo bio zamjenik tužitelja, a Perković je “odrađivao sve ostalo”. - Čuo sam da je i Nobilov otac radio u Udbi, ali ne mogu to tvrditi jer nisam provjeravao. No, znam da je Perković preporučio Antu Nobila za Blaškićeva branitelja u Haagu - izjavio je Vukojević.

Nijemci: Atentator je Arkan

Danas su pročitana izvješća njemačke policije i tajne službe (BND-a) iz 80-ih godina. Iz njih proizlazi da je Đureković nakon bijega iz SFRJ surađivao ne samo s njemačkom policijom nego i s BND-om. U izvješćima se spominje Đurekovićeva ugroženost, ali i ugrožavanje sigurnosnog stanja u cijeloj SR Njemačkoj djelovanjem jugoslavenskih tajnih službi protiv emigranata.

Navodi se da je Udba za likvidacije angažirala osobe, često iz kriminalnog miljea, koje bi doputovale na odredište, izvršile ubojstvo i onda, što bi prije mogle, napustile Njemačku.

U vezi s Đurekovićevim ubojstvom, BDN 1985. godine iznosi sumnju da je atentator jedan “kriminalac poznat po nadimcima Arko i Kare”, odnosno Željko Ražnatović Arkan. Spomenut je, ali ne izravno uz ubojstvo, i Ljubo Zemunac.

Sedmi odjel

Govoreći o utjecaju Josipa Perkovića u Hrvatskoj 90-ih, pa još i danas, Vukojević je naveo da njegov sin Aleksandar Perković radi kao savjetnik u Uredu predsjednika Stjepana Mesića.

- Kada je mladi Perković došao na poziciju u sedmom odjelu, protestirao sam u Uredu predsjednika kod Ivića Pašalića. Rekao mi je da on to nije mogao spriječiti, ali zapravo je i on u tome sudjelovao - rekao je Vukojević