Nekoliko dana nakon oštrih prigovora na račun HDZ-a zbog korupcije, Račan ulazi u koaliciju s Jambom

Lokalni izbori, što su se u nekim dijelovima zemlje održali pretprošle nedjelje, razvidno su pokazali položaj nekih stranaka na hrvatskoj političkoj pozornici, te stanje u njihovim redovima. Oni, istina, nisu predvidjeli rezultat parlamentarnih izbora 2007., jer je njihovo održavanje isprovocirano specifičnim lokalnim događajima, no reakcije koje su izazvali potiču na razmišljanje o tome što se zbiva u vodećim strankama. Naime, ekstaza koju smo čuli u redovima nekih opozicijskih stranaka odzvanja medijima kao da je došlo do promjene vlasti u Banskim dvorima, a ne do nedovoljne brojčane premoći koalicije triju stranaka nad jednom u Velikoj Gorici.

U ostavljaju lažnog dojma prednjači SDP i njezin predsjednik Ivica Račan, koji je posljednjih dana priznao svoje najskrovitije snove, među njima i svoju nezaboravljenu ljubav prema drugu Titu i socijalističkom samoupravljanju. Ali, Račan je, što je ipak mnogo ozbiljnije od osobnog marketinga i stjecanja simpatija na krajnjoj ljevici, odlučio surađivati sa svima s kojima je to moguće, kako bi osvojio vlast. Tako je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji gotovo postigao sporazum s proturječnim tajkunom i političarom Stipom Gabrićem Jambom, s kojim ozbiljniji političari ne bi ni kavu popili. Jambu je ponudio podršku SDP-a da bi postao župan, što je nevjerojatno kad se vide politička stajališta koje je njegova stranka do jučer zastupala.

Tu prije svega mislimo na borbu protiv korupcije, privatizacijskih skandala i na Račanove prigovore lokalnim moćnicima, koje ne voli, kako je istaknuo u svome pismu članovima SDP-a, niti u vlastitim redovima. Dva mjeseca nakon tog pisma, i nekoliko dana nakon oštrih prigovora na račun HDZ-a o korupciji, Račan ulazi u koaliciju s Jambom, čije su najnovije kaznene prijave tek prošle urudžbeni zapisnik u policiji. Dobronamjerni medijski kritičari iznijeli su proteklih dana dovoljno činjenica iz Gabrićeva životopisa koje ukazuju na njegovu spornu prošlost, što Račana ne sprječava da mu ponudi svijetlu političku budućnost.

Slučaj Velike Gorice drugi je primjer posrtanja SDP-a. Iako su do jučer Vesnu Škare-Ožbolt, šeficu DC-a sa spretnim marketingom, osporavali kao članicu Vlade, sada je gotovo savršen koalicijski partner. Za reinstaliranje Tonina Picule na mjesto gradonačelnika SDP će odustati od još nekoliko »principa« na kojima »čvrsto stoji«. U tome će im pomoći HNS, koji je na ovim lokalnim izborima ostao neprimijećen mali partner u koaliciji sa SDP-om.

Ponašanje SDP-a pokazuje grčevitu želju njegova vodstva da ostane u sedlu. U tome mu ne ide u prilog dobar rezultat Zdravka Ronka u Požegi, primjerice, jer time dobivaju novog Bandića, ali Picula bi mogao biti protuteža jakim gradonačelnicima poput njih. Picula bi, zapravo, trebao biti Račanov pulen u SDP-ovoj gradonačelničkoj sviti, jer to svakako nisu Bandić, Ronko, Mršić i drugi lideri koji misle svojom glavom. Uza to, očito je da vodstvo SDP-a prednjači u obećavanju bajki biračima: obećali su sagraditi čak i Hlapićgrad, samo da dospiju na vlast!