Vjesnik: 18. 04. 2006.

Hoćemo li uvoziti sezonske radnike?

Prema podacima HZZ-a, za sezonski rad u turizmu nedostaje nekoliko tisuća konobara, sobarica, kuhara, slastičara i točitelja pića

Ako je suditi prema statistici i podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), moglo bi se dogoditi da u nadolazećoj turističkoj sezoni budemo prisiljeni uvoziti radnike. I to vrtlare, pralje, konobare, kuhinjske i konobarske pomoćnike, slastičare, recepcionare, animatore itd. Naime, dosad se u priobalnim, turističkim gradovima otvorilo čak 16.848 sezonskih radnih mjesta, među kojima su i spomenuta zanimanja, a interes je iskazalo tek 13.031 nezaposlenih.

Zanimanje je, naravno, veće kod nezaposlenih iz »morskih« županija, dok je u spomenutom broju među zainteresiranima za sezonski rad primjerice iz Zagreba, njih 36. Varaždinski područni ured HZZ-a zaprimio je pak tek 28 prijava nezaposlenih za rad u sezoni. Slično je i s ostalim kontinentalnim gradovima.

Bez obzira na to da je u Hrvatskoj krajem ožujka registrirano nešto više od 311.000 nezaposlenih, očito je da ih sezonsko zapošljavanje, koje traje nekoliko mjeseci, ne privlači previše, unatoč tome što Zavod propisuje obveze poslodavaca prema sezonskim radnicima. To su osiguravanje odgovarajućeg smještaja nedomicilnim sezonskim radnicima, povrat troškova sanitarno-higijenskog minimuma, te plaćanje troškova puta od mjesta boravka do mjesta prebivališta za vrijeme sezonskog rada.

Najveći broj nezaposlenih kvalificiranih radnika svoje mjesto tijekom sezone nalazi na području ugostiteljstva i turizma. I ove će godine tako najtraženiji biti konobari i kuhari, te njihovi pomoćnici. Slijede sobarice, pralje, čistači okoliša i sanitarija. U pulskom Područnom uredu Zavoda za zapošljavanje otvoreno je čak 160 sezonskih radnih mjesta za vrtlare. Ukupno ih se, pak, traži 279. U cijeloj Hrvatskoj za sezonsko vrtlarenje zainteresirano je njih 238, što je, dakle, četrdesetak manje od potrebe. Hoteli će možda muku mučiti i s praljama. Odnosno, već zaposlene pralje morat će raditi prekovremeno jer prema trenutačnom odnosu ponude i potražnje na sezonskom tržištu rada nedostaje više od stotinjak pralja. Mnogo je teža situacija sa sobaricama kojih nedostaje više od 900. Samo u Splitu i okolici traži se njih 350.

Turistima neće imati tko ni servirati. Traži se, naime, gotovo 700 servira, a nudi ih se dvostruko manje. Ista je situacija s točiteljima pića. Za to zanimanje u Zadru i okolici ovo će ljeto biti otvoreno najmanje 40, a u Istri 73 radna mjesta. Ipak, najdrastičnija je situacija s konobarima. Njih zasad nedostaje oko 1100. Nema dovoljno zainteresiranih ni za recepcionare.

Samo područni ured HZZ-a u Puli traži njih 230, riječki 127, splitski 70, dubrovački 96. Ukupno se traži 663 recepcionara. Istodobno je za posao recepcionara, odnosno pomoćnog recepcionara zainteresirano njih 392. Kad su u pitanju sezonska zanimanja, obrnuta situacija - više ponude, manje potražnje - zabilježena je tek kod nekoliko struka. Nudi se dvostruko više vozača i čuvara od potrebe, nešto više čistačica i kućnih majstora, te ekonomskih tehničara i turističkih radnika. Također ima više ponuda za turističke vodiče od potreba. Zbog čega je, unatoč velikom broju nezaposlenih, slab interes za sezonski rad? Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever Vjesniku kaže da je jedan od razloga rad na crno. Pojašnjava da jedan dio prijavljenih u evidenciji HZZ-a radi na crno jer ne primaju naknadu ili je ona jako mala. Nekima i odgovara rad na crno jer na ruke dobiju više a na budućnost ne misle.

S druge strane, nastavlja Sever, najveći je problem što struktura nezaposlenih ne odgovara potrebama na tržištu.

»Paradoks je to što deseci tisuća ljudi čekaju posao koji nitko ne traži, a istodobno smo prisiljeni uvoziti radnu snagu jer nemamo pojedina zanimanja«, kazao je Sever. »Problem je u gospodarstvu koje u dovoljnoj mjeri ne objavljuje svoje strateške planove za dulje vremensko razdoblje, pa se ne zna koji će kadrovi trebati za nekoliko godina. Kad bi se to znalo, jedan dio nezaposlenih mogao bi se, sasvim sigurno, dokvalificirati ili preškolovati za struke koje se traže. Tako bi se smanjio uvoz radne snage, ali i pritisak na socijalna davanja za nezaposlene«, zaključio je predsjednik NHS-a.

Silvana Oruč Ivoš