Glas Istre: 23. 05. 2006.

E viva Europa

Može li Crna Gora nakon osamostaljenja ući u Europsku uniju već 2012. godine, prva nakon Hrvatske, kao što smatra vođa promatrača Europskog parlamenta na referendumu Jelko Kacin?

Dva bitna preduvjeta što Slovenčevu opciju čine izglednom potvrđena su u nedjelju. Đukanovićeve pobjede i suverenosti ne bi bilo da za njega listom nisu glasali i pripadnici nacionalnih manjina koje žive u Crnoj Gori, što znači da je poštovanje manjinskih prava, koja se još uvijek sporadično spomenu kada je riječ o Hrvatskoj, već sada na zadovoljavajućoj razini. Drugo, ali presudno, je što se uz Podgoricu više neće vezivati uteg neizručenja Ratka Mladića i Radovana Karadžića Haaškom tribunalu zbog kojih je Crna Gora sve ove godine bila talac srbijanske politike. Milo Đukanović u svome jučerašnjem obraćanju naciji potvrdio je da se Mladić sve to vrijeme slobodno kretao po Srbiji, a službeni Beograd i Koštuničina vlada s ortodoksnim četnicima u svome sastavu i danas su skloniji larpurlartističkom velikosrpstvu po cijenu izolacionizma i bespovratnog udaljavanja od EU-a nego kooperativnosti, kada je izručenje osumnjičenih za ratne zločine u pitanju.

Treće, Crna Gora je već prije četiri godine, bježeći iz tog smrtonosnog zagrljaja »drugog oka u glavi«, uvela euro kao službenu valutu, postavši praktički monetarno suverena od »centrale«. BDP po glavi stanovnika prošle je godine bio veći od srbijanskog za 142 eura, s time da je inflacija iznosila svega 1,8, u odnosu na gigantskih 17,5 posto kod bivše braće, a sadašnjih susjeda. Perspektive Crne Gore i njezinih 650 tisuća stanovnika uistinu bi mogle biti svijetle, s obzirom na turističke potencijale, pa bi već prisutni strani kapital mogao mirnim razvodom braka naglo početi obigravati oko potencijalne mladenke, što bi moglo uroditi iznimnim investicijama u vrlo kratkom roku.

Crnu Goru nije razorio rat, već zapuštenost, no Europska unija je i svoj moratorij na referendum do danas već platila obnavljajući prometnu i ostalu infrastrukturu. Dakle, ambicije »đetića« da već za šest godina, umjesto Beograda od kojega su bježali 15 godina, uz Podgoricu za glavni grad dobiju Bruxelles, nemaju nikakvih bitnih prepreka već su one prije svega tehničke naravi. Kao što je to ironično tvrdio jedan izniman čovjek, Crnoj Gori ne treba pamet, već umorni parajlije međunarodne provenijencije.

- Rezultati crnogorskog referenduma za neovisnost moraju proizvesti nešto stabilno, a ne neku Bosnu, najavljivao je taj vizionar i jedan od glavnih gurua državnosti kada to nisu bili ni Đukanović ni Vujanović.

Don Branko Sbutega, nažalost, nije doživio ovu svijetlu majsku nedjeljnu zoru 2006. No, kada se jednog dana crnogorska zvijezda nađe na modrom europskom barjaku, bit će tamo zahvaljujući velikim dijelom i njegovoj zvijezdi koja sada s neba obasjava novu zemaljsku državu.

Branko MIJIĆ