Slobodna Dalmacija: 26. 05. 2006.

Kosturi iz ormara

Davor KRILE

Nakon pobjede estradnih nakaza na Eurosongu, izgleda da se i Lijepa naša - sad posve u skladu s eurotrendovima - iznova odlučno vratila onom nakaznijem dijelu svoje ratne povijesti. Najnoviji formalni impulsi stigli su, dakako, opet iz Haaga i na naslovne stranice novina naprasno posjeli zaboravljenog vukovarskog "Napoleona" Merčepa, ali kao da i bez Haaga mi dovoljno repromaterijala za tu vrstu priče već nemamo: tu su već otprije Brane Glavaš, kapitalac, i Kruno Fehir, mamac; Munib Suljić kojem se kazna za Pakračku Poljanu povećala u odsutnosti; Veljko Kadijević i Zvone Jurjević sa zakasnjelim optužnicama za civilno bombardiranje slavonske ravni, pa netom uhićeni četnik s vukovarske ratne razglednice Slobodan Raić i "hrvatski vitez" Mihajlo Hrastov s po treći put obnovljenim suđenjem za zločin nad zarobljenicima na Koranskome mostu ... Impresivna proljetna produkcija medijskih sličica junaka za album najcrnjeg ratnog beščašća. Za zločinački mundijal!

Sve u svemu, premda se donedavno nekima možda i nije činilo tako, valja ovoj zemlji u novi vremeplov kroz ratne drame i jame, sve dok se i službeno, sve do zadnjega, ne protokoliraju svi namjerno zaboravljeni i zaštićeni zločinci. To je tako jednostavno zato što nam drugog puta nema, ako ne želimo dovijeka u kolektivnoj nacionalističkoj mantri vlastitim leđima i leđima svoje djece podupirati vrata iza kojih već više od desetljeća leže kosturi nevinih u ormaru. Zajedno s državnim pečatom i sa savješću odgovornih. Zajedno s mitovima o hrvatstvu i herojstvu što je bujalo nad iznakaženim truplima nemoćnih. Zajedno s funkcijama u nadzornim odborima Hrvatskih Telekoma i u ratu stečenom imovinom na kojoj još ima usirene krvi...

Kosturi opet s treskom ispadaju iz ormara, jer je Bajić, evo, širom otvorio vrata. Zašto tek sad? - pita se naglas mnogi pitac vrli, a odgovor dobro zna, samo se pravi lud: Politika je, konačno, izmaknula leđa.