Večernji list: 05. 06. 2006.

Nered u Mesićevim mislima

Autor Tihomir Dujmović

Zapravo je bilo lako dok je politika bila tek kurva, s obzirom na to da i politika u globalizaciji ulazi u drugu fazu i danas je zapravo teško jednim pojmom izraziti našu odbojnost prema onome što od politike doživljavamo. Mislim posve konkretno na naglu rehabilitaciju Tuđmana i to napadno klanjanje na njegovu grobu ljudi koji su ga ignorirali do prezira.

Mislim i na ovo perverzno natjecanje tko će mu prije dati trg u Zagrebu: SDP ili Stipe Mesić. Sjajno pjevaju prljavci: Zaustavite zemlju – silazim! Naime, da je doslovno od prvog dana aktualni hrvatski predsjednik bio definitivno ispod elementarne ljudske razine kad je bila riječ o Tuđmanu, sada tvrde i vedete lijevog novinarstva.

Sad su čak i za njih Mesićevi vicevi o mrtvom Tuđmanu mjera degutantnosti, sad bi čak i za njih bilo politički nepristojno kad Mesić ne bi zapalio svijeću na grobu svog prethodnika s Pantovčaka. Ali, ne jučer ili prekjučer, već tek sada: šest godina kasnije!

S druge strane, Mesić se više i ne trudi dati neko suvislo objašnjenje za neke od svojih neobranjivih poteza pa je tako nakon što je zapalio svijeću na Tuđmanovu grobu rekao da su se razišli, ali da su zajedno krenuli u veliki projekt pa je, eto, normalno da na temelju tog zajedničkog projekta on pohodi grob svojeg prethodnika. Nije to prvi put da evidentiramo nered u mislima našeg predsjednika. Naime, očito je mislio na projekt stvaranja države, ali je nejasno zašto onda Tuđman nije svake godine zaslužio njegovu svijeću.

Bez obzira na to što su se razišli zbog BiH! Dakle, u intelektualnom smislu to nije argument ni suvisla rečenica, prije svojevrstan intelektualni kašalj koji nam je serviran kao izazov našoj pameti. No, da bismo razumjeli puni kontekst te svijeće, valja ponajprije imati pred očima najavu da nam već idućeg proljeća slijede izbori. U tom kontekstu, kad je HDZ tek za prsa jači od SDP-a, valja se obratiti HDZ-ovim biračima.

Poslati im parolu da se, eto, i Mesić mijenja i pokazati tu jadnu svijeću što paluca prvi put nakon pet godina. To je zapravo smisao cijele igre. Ljudi, pa dolaze izbori! Da je tako, govori još jedan do jučer nezamisliv Mesićev potez: zalaganje za to da Franjo Tuđman dobije trg u Zagrebu! Na stranu to što je HDZ još prije pet godina tražio od grada Zagreba da Tuđman dobije trg u Zagrebu. Na stranu i to što je Mesić i tada bio predsjednik.

Tko u ovoj zemlji pamti dalje od prošle srijede? Tko se sjeća da je tada i SDP bio na vlasti na državnoj razini, da su i Račan i Mesić mogli dati trg Tuđmanu i prije pet godina? No, ima ludila u tom sustavu. Naime, najprije je trebalo provesti temeljitu detuđmanizaciju, ogoliti taj pojam do razine tehničkog simbola!

Dakle, najprije radikalna detuđmanizacija, potpuno pokapanje njegovoga političkog djela, osim okvira, dakle države, koji bez revolucije nije moguće ukloniti. Najprije radikalna detuđmanizacija u kojoj je Tuđman izručen Haagu koji licitira je li on čelnik zločinačke organizacije, najprije detuđmanizacija u kojoj se najveći dio Tuđmanovih generala i prvih suradnika šalje u Haag, a onda, kako idu izbori, idemo glumiti da ga rehabilitiramo! Hrvati su uvijek patili od forme!

Pa dajmo im formu, sadržaj smo uglavnom predali Haagu. Dokle pak politička iživljavanja mogu ići, vidjet ćete tek kada počnu licitiranja gdje Tuđmanu dati trg ili ulicu. Prenemaganja o toj temi nemaju stručan, već isključivo politički diskurs: dati mu trg na periferiji ili u centru grada ili možda negdje u sredini grada.

Što kažu izborne ankete, gdje bi bilo najproduktivnije? Vidjet ćemo što će iznjedriti i ta predstava, zasad je šampion perverzije s tom temom činjenica da u Zagrebu Ulica Andrije Hebranga, koji je likvidiran kao očita Titova žrtva, izlazi upravo na Trg maršala Tita!