Večernji list: 05. 06. 2006.

Napokon je objašnjen Bleiburg

Autor: Zvonimir Despot

Zašto su Titu trebali masovni pokolji hrvatskih vojnika i civila 1945. i poslije, pitanje je koje se unedogled ponavlja, pa tako i za jučerašnje obljetnice maceljskih žrtava. Možda dosad najbolji odgovor dao je dobro znani Janko Vranyczany Dobrinović u predgovoru knjige “Crna knjiga komunizma u Hrvatskoj” koju je sastavio Josip Jurčević. I dok se Jurčevića nanovo napada kao novopečenog glasnogovornika hrvatske desnice, s razlogom se prešućuje ovaj predgovor.

Jer u njemu Vranyczany prvi put otvoreno govori o čuvenom puču Vokić - Lorković u koji je on izravno bio upleten kao djelatnik Vokićeva kabineta. Itekako je, zbog povijesne istine, vrijedno njegovo svjedočanstvo da je protiv ustaškog režima i njemačkih pokrovitelja bilo gotovo sve domobranstvo, da je sve bilo spremno za rušenje režima i povratak HSS-a, što su u zadnji tren spriječili Nijemci, a onda i Pavelić.

Puč, međutim, nikako nije odgovorao ni Titovim komunistima koji bi u tom slučaju izgubili šanse za zauzimanje vlasti. A ti isti domobrani i članovi njihovih obitelji sustavno su i organizirano likvidirani odmah nakon završetka rata. Vranyczany jako dobro luči dva razloga zašto je Tito zapovijedio njihovo istrebljenje.

Prvo, zato što je ta regularna vojska bila prevelika opasnost komunistima, a po svome nahođenju bila je antifašistička i antitotalitaristička. Mogla je prijeći na stranu Saveznika, što je bila Titova noćna mora. Zato je hrvatska vojska trebala nestati.

I drugo, Tito je odlučio ukloniti i hrvatsku inteligenciju, hrvatski politički centar okupljen mahom oko HSS-a. Zauzimanje vlasti bio je cilj, a sredstva se nisu birala. Pravda se više ne može očekivati, kažnjen nije nitko, ali barem za buduće naraštaje treba reći što je povijesna istina koja mnogima u Hrvatskoj još smeta.