Vjesnik: 09. 06. 2006.

Barroso stvara EU diplomaciju

Predsjednik Europske komisije José Manuel Barroso izgleda ne odustaje; nakon što su posljednje inicijative u zemljama članicama EU-a naišle na mlak odaziv, neumorni predsjednik Komisije, pokrenuo je novu. Ovaj put tema je još teža - stvaranje jedinstvene EU diplomacije.

Barroso je predložio jačanje veza Europske komisije i prvog čovjeka Unije za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Javiera Solane. Dokument neuobičajeno samokritično govori o svim problemima koje EU ima na tom planu.

Takav pothvat u potpunosti bi promijenio dosadašnji karakter klasične bilateralne diplomacije među zemljama članicama, s postepenim jačanjem europske diplomacije. Ipak, stvaranje Unijine diplomacije izaziva i mnoge nedoumica, prije svega na razini efikasnosti europske zajedničke vanjske i sigurnosne politike. EU je dosad teško dolazio do dogovora o ključnim vanjskopolitičkim pitanjima. Iako Barroso u dokumentu naglašava kako mu nije namjera oživljavanje Europskoga ustava, sve ideje na tragu su onoga što je pisalo u odbačenom ustavnom prijedlogu. Diplomati u Bruxellesu se nadaju kako će im jedinstveni diplomatski sustav donijeti veću efikasnost u provedbi vanjske politike. EU se ne može pohvaliti velikim uspjesima na tom polju, a konsenzus su postigli oko dva vanjskopolitička pitanja: mirovnog procesa na Srednjem istoku i regionalnog pristupa prema Balkanu. Može li uopće 25 europskih zemalja govoriti jednim glasom kako je to uistinu potrebno? Dosadašnja praksa ne daje puno mjesta optimizmu.

Pokazalo se da, osim u slučaju SCG, EU nije sposobna za nametanje sankcija ili postavljanja uvjeta. Nekoliko godina unatrag svi trgovinski ugovori koje je Unija sklapala s trećim zemljama imali su klauzulu o poštivanju ljudskih prava. EU unatoč tome nikada nije ostvarila sankcije protiv Tunisa, Egipta ili Izraela, zemalja za koje je State Department ustvrdio da krše ljuska prava. Realnost unutar EU nije nimalo obećavajuća. Francuska bi blokirala svaki pokušaj kažnjavanja Tunisa, ostali bi spriječili bilo kakav potez protiv Egipta, Njemačka, Nizozemska i Velika Britanija nikada ne bi odobrile potez protiv Izraela, a ostale bi zemlje ustvrdile kako bi sankcije spriječile rad nevladinih organizacija i oporbe. a ne samih režima.

Bruno Lopandić