Jutarnji list: 10. 06. 2006.

Dragovoljci koji su branili Kijevo ostali bez statusa

Piše: Željko Huljev

KIJEVO - Oko 250 stanovnika Kijeva, Cetine, Uništa, Maovica, Potkonja i Vrpolja, koji su među prvima krenuli u obranu Hrvatske, uzaludno godinama traže priznavanje svog neospornog statusa hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 17. kolovoza 1990. do 10. rujna 1991. godine te upozoravaju da je braniteljski status priznat tadašnjim oficirima JNA koji su Kijevo napadali, ali ne i njima koji su ga branili.

Oni smatraju da su zakinuti zbog krutosti birokrata, nemara te lošeg rada dužnosnika i administracije MUP-a i MORH-a, zbog čega su prisiljeni svoj status dokazivati pred sudom.

- Teško je ići po uredima, sa sobom kao prosjak voditi dva svjedoka i nakon 15 godina objašnjavati što se dogodilo 1991. godine u Kijevu, tko ga je branio, a tko napadao - rekao nam je Marinko Čavka, ratni načelnik Kijeva koji nije uspio riješiti braniteljski status za navedeno razdoblje, premda je bio ključna osoba obrane Kijeva, formiranja Narodne zaštite, policije te prijenosa i podjele oružja.

- Pomoć za rješavanje statusa branitelja Kijeva potražili smo od Ureda predsjednika Republike Hrvatske, Uprave za ljudske resurse MORH-a, Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Odbora za ratne veterane pri Saboru RH i MUP-a, ali bez uspjeha jer se očito već zaboravilo na Kijevo, na njegove branitelje i njihov doprinos obrani Hrvatske.

Nezadovoljstvo Kijevljana eskaliralo je nakon nedavnog utvrđivanja kriterija, bodovanja, upisa u registar hrvatskih branitelja i dodjele braniteljskih dionica, a još više kada su saznali da je dulji braniteljski staž priznat oficirima JNA koji su sudjelovali u razaranju Kijeva nego njima koji su ga branili!

Kijevljani namjeravaju objaviti popis bivših oficira JNA koji su prešli na hrvatsku stranu, ali im je priznat status branitelja čak i za vrijeme kada su zapovijedali postrojbama JNA koje su sudjelovale u napadu na Kijevo!

Kijevljani spasili Šeksa

Vladimir Šeks, tada potpredsjednik Sabora, došao je u Kijevo 2. svibnja 1991. godine kako bi posjetio tamošnju policijsku postaju, jednu od prvih policijskih postaja u Hrvatskoj na kojoj je izvješena hrvatska zastava i stavljena ploča s hrvatskim grbom. Šeks je u Kijevo doletio helikopterom. Nadomak Kijeva na njegovu su letjelicu pucali pripadnici JNA i pobunjenih Srba.

Helikopter je bio pogođen, ali ga je pilot ipak uspio prizemljiti, no više nije mogao poletjeti. Popravio ga je kijevski automehaničar, JNA je odobrila polijetanje, ali je pilotu naređeno da ne smije letjeti izvan strogo zadanog koridora. Kijevljanima je to bilo sumnjivo pa su odugovlačili s polijetanjem dok naoružana grupa ne provjeri teren. Sumnje su bile opravdane jer su otkrili zasjedu specijalnih četničkih postrojbi Kosovski božuri opremljenu naoružanjem za rušenje Šeksova helikoptera.

Dokazivanje statusa upravnim postupkom

- Mi, koji smo Kijevo branili, danas status hrvatskih branitelja moramo dokazivati upravnim postupkom. Problem nije u pravima i dionicama, već u apsurdu da su status branitelja dobili agresori, a da istinski branitelji moraju status dokazivati sudskim postupcima - kaže M. Čavka. Hrvatska državna tijela ne priznaju braniteljima Kijeva potvrde od 17. kolovoza 1990. kada im je podijeljeno oružje kao dokaz o uključivanju u obranu. Te potvrde nisu uvažene, uz obrazloženje da su one služile za legalizaciju oružja i da se danas ne mogu priznati kao dokaz pripadnosti pričuvnom sastavu hrvatske policije.