Večernji list: 17. 06. 2006.

Vijeće za civilni nadzor tajnih službi morat će ispitati jesu li crkveni ljudi praćeni u Račanovo vrijeme

Crkva traži istragu o Franji Tureku i POA-i

Autor: Zvonimir Despot

Crkvena inicijativa da se napokon utvrdi puna istina o praćenju njezinih ljudi za komunističke Jugoslavije dobila je i svoj prvi konkretan iskorak. Isusovac prof. dr. Vladimir Horvat predao je 14. lipnja zamolbu Vijeću za civilni nadzor tajnih službi pri Hrvatskom saboru u kojoj traži da to tijelo ispita sumnje "da su neke hrvatske tajne službe pratile određene institucije Katoličke crkve u RH i pojedine njene dostojanstvenike"!

Poveznica s propalim komunističkim režimom jest u tome što se sumnje odnose na razdoblje Račanove vladavine od 2000. do 2004., kao i na izvješće tadašnjeg šefa SZUP-a i POA-e Franje Tureka o Katoličkoj crkvi, što je zapravo djelo njegovih tadašnjih vodećih operativaca koji su kadar naslijeđen još iz Udbe. Na njegovu su se udaru našli posebice dalmatinski biskupi, gospićko-senjski Mile Bogović, vojni Juraj Jezerinac, pa vlč. Zlatko Sudac...

Iako prof. Horvat s ovom inicijativom nastupa osobno, bez ičijega mandata, i te kako je jasno da on ima neslužbenu i jaku crkvenu potporu te da će crkvene strukture pomno pratiti kako će njegov zahtjev biti riješen.

Tko upravlja

Znam da me je svojedobno jugokomunistička Udba telefonski prislušivala ne samo u domovini nego i u Francuskoj, za moga desetogodišnjeg vođenja Hrvatske katoličke misije u Parizu. Bilo mi je jasno da me kao katoličkog svećenika smatraju opasnim protivnikom na ideološkom planu, a kao svjesnog hrvatskog rodoljuba na nacionalnom, kao potencijalnog rušitelja Jugoslavije. Ali ne mogu shvatiti niti prihvatiti činjenicu da u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj neke hrvatske tajne službe prisluškuju i prate djelatnike, dostojanstvenike i cijele institucije Katoličke crkve. Osim što je to protuzakonito, zabrinjavaju me motivi takvog djelovanje.

Nameće mi se sumnja da su one možda samo nominalno "hrvatske" i "demokratske", a realno su protuhrvatske, protudemokratske i protucrkvene, pa se nameće pitanje tko zapravo njima upravlja. Stoga sam Vijeću uputio zamolbu da ozbiljno ispita djelovanje, motive i ciljeve, kao i stvarne upravitelje tih tajnih službi. Ujedno tražim da se istraživanju pristupi odmah i da se što prije javno objave rezultati, kako bi se ili raspršile sumnje građana ili onemogućili i kaznili "malignantes nationales narodni zlotvori", kako je slične svojedobno nazvao Bartol Kašić kazao nam je p. Horvat.

On se u svom zahtjevu nadovezuje na istup dr. Slavena Letice, koji se tužio da je i on bio u to doba nezakonito praćen, ali da je istodobno dao naslutiti da su praćeni i crkveni ljudi. Horvat se poziva na medijska izvješća u kojima je naznačeno da su tajne službe u to doba svrstavale dijelove Crkve u Hrvatskoj u područje desnog radikalizma te da su tvrdile kako je Crkva od početka iskazivala rezerve prema Račanovoj vlasti.

Opus Dei

Horvat se posebice osvrnuo na Opus Dei, koji je također zainteresiran za to raščišćavanje, a samim time i Vatikan, kojemu je Opus Dei izravno podložan. Horvat napominje da su neke domaće tajne službe, prema medijima, osobito bile zainteresirane za Opus Dei jer da je njegov rad "indikativan" zato što je "ostvario značajnu prisutnost kroz mlađe katoličke intelektualce, radikalno desno orijentirane, okupljene oko časopisa MI, koji su predstavljali ključnu operativnu ulogu Opusa Dei. Štoviše, Horvat upozorava da su službe Opus Dei optuživale da u svom djelovanju "razvija oblike djelovanja obavještajnih službi i masonskih loža".

Letičine je tvrdnje proučavao već Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, koji je na kraju zaključio kako nije bilo nezakonitosti u Turekovu postupanju, ali da je ono bilo neprimjereno, što god to značilo. No, nikad nije do kraja utvrđeno što je Turek zapravo time htio postići. Danas bi najbolje odgovore na ta pitanja mogao dati Turekov nasljednik Tomislav Karamarko. Štoviše, on bi i osobno trebao biti za to zainteresiran jer mu se pripisuje da je blizak krugovima oko Opusa Dei. Sigurno je samo to da je vladajući HDZ dobio vruć krumpir iz crkvenoga dvorišta, koji neće moći olako odbaciti.

Vodio je pokop Brune Bušića

Prof. dr. Vladimir Horvat po mnogočemu je zanimljiva ličnost. Osim što je svećenik isusovac te što je završio teologiju i filozofiju, diplomirao je i filologiju te magistrirao iz hrvatske književnosti radom o Antunu Gustavu Matošu, a doktorirao tezom o jezikoslovlju Bartola Kašića. Od 1975. do 1985. bio je u Parizu voditelj Hrvatske katoličke misije te je vodio pokop Brune Bušića 1976., kojega je smaknula jugoslavenska Udba. Sudjelovao je u osnivanju Hrvatskih studija u Parizu. Komunisti su mu 1985. oduzeli putovnicu i tako spriječili njegov povratak u Pariz jer se njegovo djelovanje nije svidjelo tamošnjoj jugoambasadi. Tako je od 1986. do 1991. u Beogradu bio poglavar isusovaca, župnik u crkvi sv. Petra i dekan katoličkih župa. Od 1992. bio je pročelnik Hrvatskoga povijesnog instituta u Beču. Sad je u mirovini.