Jutarnji list: 23. 06. 2006.

Mediji dobro rade korupciju, USKOK samo postoji

Sanja Modrić

USKOK je na informativne razgovore revnosno pozivao novinare, među njima i mene, čim bismo u kakvom tekstu spomenuli riječ ‘korupcija’, da im kažemo kakve mi dokaze za to imamo i možemo li ih povezati s našim izvorima

Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala, skraćeno USKOK, dakle posebna udarna pesnica Bajićeva državnog tužiteljstva, zatražio je podršku medija u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala. Takav apel i poziv u pomoć primili su hrvatski novinari u Opatiji, sa skupa koji je organiziralo vodstvo USKOK-a na čelu s novim ravnateljem Dinkom Cvitanom.

Pohvalno je što je i USKOK napokon konstatirao važnost informativne industrije, ali šteta što se taj siromašni pravosudni ured do te mjere istrošio financirajući dvodnevni izletnički okrugli stol pod naslovom “Uskok i mediji” za tolike novinare. Šteta, naime, novca jer USKOK, od trenutka kad je osnovan 2001. godine, nigdje nema veću podršku nego što je ima u medijima. Mediji naprosto, po prirodi stvari, imaju izniman senzibilitet za velike kriminalne i korupcijske afere, što će reći za kompletan “proizvodni program” USKOK-a od A do Z.

Dodatna pozornost pridaje se tim temama u hrvatskim medijima sa sviješću da uspjeh borbe protiv organiziranog kriminala i korupcije spada u glavna tranzicijska pitanja hrvatskog društva, iz kuta činjenice da je percepcija korupcije među građanima najgora u posljednjih pet godina, i to najveća upravo u državnim sektorima politike, pravosuđa i zdravstva te u svjetlu informacije da je Europska Unija hrvatsku vladu otvoreno upozorila da očekuje ne samo donošenje mnogo efikasnijih mjera protiv korupcije, nego i njihovo striktno provođenje.

Drugo što je važno reći u povodu usrdnih opatijskih molbi za podršku u medijima jest to da su gotovo sve veće korupcijske skandale svih ovih godina otkrili i raščešljali koliko je u njihovoj moći upravo mediji legitimno praveći pritisak na državne organe i institucije da razriješe te slučajeve do pojedinačne odgovornosti. Državna represivna i politička mašinerija, na žalost, mnogo puta nije udovoljila tim zahtjevima pa su se afere rasprskavale pod minama slučajnih ili namjernih proceduralnih grešaka, slučajnog ili namjernog šlamperaja, navodnog nedostatka dokaza, aljkavo pripremljenih kaznenih prijava itd. I u ovo posljednje vrijeme jedino su mediji učinili sve što su mogli u korupcijskim i kriminalnim slučajevima Bechtel, Imostroj, sutkinja Domić i krađa zemljišta, Trgovački sud, Liburnija hoteli, Zec - Kamen Ingrad, Brodosplit i mnogima drugima. U slučajevima koje nisu otkrili mediji, primjerice u poznatom skandalu Granić - Bago, poznatom i po citatu iz Granića “Pola meni, pola Bagi”, upravo je USKOK, recimo, brzopleto upropastio mogućnost da se ta krajnje prozirna priča završi barem kaznenim prijavama.

No, zato je USKOK na informativne razgovore revnosno pozivao novinare, među njima i mene, čim bismo u kakvom tekstu spomenuli riječ “korupcija”, da im kažemo kakve mi dokaze za to imamo i možemo li ih povezati s našim izvorima.

To je bilo za bivšeg ravnatelja Željka Žganjera koji je odmah nakon smjene prešao u odvjetnike da bi se - posve nečuveno - prihvatio obrane Blaža Petrovića, osobe iz miljea takozvane “takozvane zločinačke organizacije”.

Bilo kako bilo, mediji su kad je riječ o korupciji i kriminalu odradili što god su mogli, što je podrška da ne može biti veća i vrednija cijelom represivnom aparatu uključujući i USKOK.

Cvitan je, dakle, dosta skupo investirao da bi pokucao na širom otvorena vrata.

USKOK, Cvitan i glavni državni odvjetnik Bajić, međutim, trebaju lupati na jedna druga vrata koja su za njih vrlo, vrlo zatvorena, a to su vrata Vlade i Ministarstva pravosuđa. Na tim adresama nalazi se ključ borbe protiv organiziranog kriminala i korupcije jer jedino s tih mjesta može se USKOK-u jednom konačno doznačiti novac koji je potreban da ta ustanova - pred kojoj bi se kriminalcima trebale tresti gaće - postane osposobljena za kvalitetno izvršavanje svojih složenih i opasnih zadataka.

Prema tome, USKOK se ne treba za podršku obraćati medijima, nego Banskim dvorima, a nismo sigurni da je aktivnost u tom smjeru osobito čvrsta, hrabra i intenzivna. Nije osobito pametno rasuđivanje ako ministrica pravosuđa Ana Lovrin, Ivo Sanader, Mladen Bajić i nova metla Dinko Cvitan misle da će Bruxelles pasti u nesvijest od zadovoljstva samom činjenicom da Hrvatska, evo, ima Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala.

Jer, ako netko ne zna, “strašni” USKOK, pet godina nakon što je osnovan, još nije povezan s bazama podataka MUP-a, poreznih i carinskih uprava te ureda za sprečavanje pranja novca diljem Hrvatske. Možete misliti kako brzo i djelotvorno onda USKOK-ovi ljudi staju na put kriminalcima i korupciji, pa sve da su i najsposobniji na svijetu! Kad im što treba provjeriti u nekoliko sati, šalju dopise, zamolbe, telefoniraju, čekaju službene odgovore i da se neki referent vrati odnekud s godišnjeg odmora. Sada je, pohvalili su se u Opatiji, u USKOK-u u tijeku instaliranje računalne opreme. Fantastično.

Kriminalci koriste sva tehnološka i komunikacijska čuda. Čemu uopće imamo USKOK kad još pišu klinom na pločici?! I kako će to USKOK realizirati “sve zadaće” iz novog Nacionalnog programa za suzbijanje korupcije od 2006. do 2008., čime su se revnosni tužitelji pohvalili u Opatiji, kad USKOK nije ni opremljen ni ekipiran za bilo kakav ozbiljniji rad?