Jutarnji list: 03. 07. 2006.

Radnici i radnička klasa ponovno se vraćaju u modu

Vlado Vurušić

Iako su donedavno bili sasvim zastarjeli, radnici i radnička klasa ponovno se vraćaju u modu. Nakon toliko nezaposlenih ljudi, upropaštenih i uništenih poduzeća, mnoštva nepravdi u procesu rada i naplaćivanja tog rada, obespravljenih zaposlenika koji su cijeli radni vijek uložili u razvoj svoje tvornice da bi na kraju bili prodani za sitan novac i često bez milosti šutnuti na ulicu, dok su razni “poduzetnici” i novopečeni kapitalisti besramno uz pomoć političkih vlastodržaca, pa i “svrsishodnih” zakona bezočno baštinili njihov trud i rad, sada su odjednom radnici postali zanimljivi. Svi bi se sada rado prometnuli u najdraže radničke drugove - i lijevi i desni, pa i oni koji sebe predstavljaju kao centar, ma što to doista značilo. Odjednom su mnoge stranke progovorile o radnicima i njihovim pravima. Barem se tako čini nakon što je simultano i koordinirano nekoliko naših najvećih stranaka, SDP, HDZ i HSLS, neočekivano obratilo pažnju i na tu važnu socijalnu i društvenu skupinu koja je glavni nositelj i pokretač razvoja jedne države.

Hrvatska je prošla, blago rečeno, bremenit put privatizacije, odnosno forsiranog i nemoralnog prelaska iz društvenog vlasništva i formalnog samoupravnog socijalizma u najgori oblik divljeg kapitalizma, gdje je bilo najvažnije zatrti sve dosege radničkih prava. Pritom ne mislimo na ona prava koja im je (navodno) davao ondašnji sustav, nego na prava radnika koja im “sljeduju” po prirodnom pravu najvažnijeg segmenta razvoja društva. No, budući da su se kod nas radnička prava demagoški poistovjećivala samo s onim što smo imali u socijalizmu te je radnicima i njihovim simpatizerima bilo podvaljeno da su “komunjare” ako traže svoja prava, tako se priča o radničkim pravima izgubila negdje na putu u bolje kapitalističko sutra. Zanimljivo je da se na tu smicalicu navukao i SDP, stranka koja bi svojim političkim habitusom morala braniti radnička prava. HDZ se, pak, predstavljao kao zaštitnik nacionalnih interesa, što je po njima uključivalo i (sasvim pogrešno) radnička prava.

Čak je jedno vrijeme i sam termin “radnik” bio proskribiran kao nepodoban i nedovoljno nacionalno osviješten te ideološki opredijeljen. No, stvari su se s vremenom promijenile. Hrvatsko društvo, a time i hrvatski radiša, je sazrio, pa se shvatilo da se mora popraviti položaj onih koji stvaraju društvenu i materijalnu vrijednost.

I upravo dok su se hrvatski socijaldemokrati na svojoj nedavnoj konvenciji hrabro, nakon punih 15 godina rada, odlučili vratiti pravima radnika, odnosno zaposlenika i najamnih radnika, odmah su se prozvanima osjetili i HDZ-ovci, koji nenadanu brigu SDP-ovaca za radništvo spremno proglašavaju demagogijom, pa čak i plagijatom jer HDZ se, kažu, već pune dvije i pol godine, koliko su na vlasti, brine za radnike onako kako sada promovira SDP!

I dok se naše stranke prepiru u toj silnoj brizi za radnike, o čijim se pravima u praksi malotko zbilja brine, socijalna nam je situacija sve sumnjivija. Sada svi odjednom govore, primjerice u HSLS-u, da oni poput drugih nisu samo pričali o radnicima, nego su radili! A što to? Sad svi imaju milijun prijedloga za promjene Zakona o radu koje će, uvjereni su, poboljšati stanje zaposlenika, sankcionirati neposlušne i beskrupulozne poslodavce, kojima će se regulirati plaćanje rada nedjeljom, prekovremeni rad i slično. Kao da toga prije nije bilo u radnom zakonodavstvu!

No, zanimljivo će biti pogledati i poslušati saborsku raspravu te koliko će stranke biti složne u tome da treba kažnjavati one koji ne poštuju zakonske odredbe. Stvar je veoma jednostavna, ali bojimo se da će i SDP i HDZ i HSLS i HSP i svi ostali vrli borci za radnička prava jedni drugima gledati u zarez, ismijavati i omalovažavati svaki izneseni genijalni prijedlog (iako tu ne bi smjelo biti puno mudrosti) te će na kraju o pravima radnika ipak odlučivati veći broj ruku, a ne dobar ili loš prijedlog. No, ni to nije najgore jer zakon će vjerojatno biti pristojan i lijep, ali je pitanje koliko će biti provodiv i poštovan.

No, neke su se stranke sjetile da postoje i radnici te da i oni moraju imati i neka prava.