Štete u miru izazvane elementarnim nepogodama u Hrvatskoj koje ugrožavaju malog čovjeka, najviše poljoprivrednika – iznose oko 1,5 milijardi kuna/god – gotovo su upola manje nego što će biti trošak (razlika davanja i primanja kroz fondove EU) iz proračuna - 2,64 milijarde kuna/god - za članstvo Hrvatske u EU u slučaju da je prime, pa je stoga jasno da su premalene da bi se politika “zamarala” uspostavom sustava za njihovo smanjivanje.

U agresiji na Hrvatsku više od 14 tisuća ljudi je ubijeno i oko 30 tisuća ranjeno. Izravne štete uzrokovane ratom procjenjuju se na više od 30 milijardi USD. Nikakvu odštetu agresor nije platio, a zanemariv je broj onih koji su za to odgovarali. Sve su to političari u Hrvatskoj zaboravili. Izgleda da političari iz prethodnog rata i naknadnih zbivanja nisu dovoljno naučili pa ih ponovna uspostava spomenutog sustava i za pripravnost za slučaj rata ne zanima.

Što nas ugrožava

Mnoge su opasne pojave (prirodne ili one koje izaziva čovjek) koje mogu ugroziti stanovnike, dobra i okoliš. U svijetu je broj takvih pojava, i to onih najtežih, u stalnom porastu. Krajem 2004. dogodila se teška katastrofa – tsunami u Aziji. Zbog spomenute je podignuta velika uzbuna u svijetu jer je među poginulima bio znatan broj turista iz bogatih zemalja Europe. Uragan Katrin pogodio je 2005. jug SAD. Takvih pojava bilo je i ranije, no obično se brzo zaborave, pogotovo ako su njima ugrožene siromašne zemlje. Godišnje se u svijetu događa više od 300 katastrofa (nisu uključeni ratovi).

Broj godišnje izgubljenih ljudskih života je od 10 do 300 tisuća.

foto:
Swiss Re

Broj godišnje izgubljenih ljudskih života je od 10 do 300 tisuća. Najveći broj života odnesle su ekstremne prirodne pojave, kao što su oluje i poplave (Bangladeš 1970. - 300 tisuća poginulih), potresi (Kina 1976. - 250 tisuća poginulih), tropski cikloni i tajfuni, erupcije vulkana a ponekad i one izazvane djelovanjem tehnologije (Bhopal - Indija - 5000 poginulih). Materijalne štete izazvane tim pojavama poznate su u zemljama koje imaju razvijeno osiguranje. Najveća osigurana šteta među 40 najvećih od 1970. je bila u terorističkom napadu na Svjetski trgovački centar, Pentagon i ostalo - 2001. u iznosu od 21 milijardu USD (i 3025 poginulih), a slijede uragan Andrew - 1992. u SAD i Bahamima u iznosu od 20,9 i potres 1994. u Northridgu, SAD u iznosu od 17,3.

Zbog osiromašenja i nezadovoljstva stanovništva neke vrste kriza (unutarnje smetnje - terorizam i nemiri) mogle bi u budućnosti biti učestalije.

U Hrvatskoj na sreću dosad nije bilo takvih katastrofalnih pojava, ali je bio rat. U agresiji na Hrvatsku više od 14 tisuća ljudi je ubijeno i oko 30 tisuća ranjeno. Izravne štete uzrokovane ratom procjenjuju se na više od 30 milijardi USD. Krize ili izvanredna stanja u Hrvatskoj (bez rata) izazivaju štete, u prosječnom iznosu (1980.-2002.) od oko 240 milijuna USD ili oko 1,5 milijardi kuna godišnje. Najveće su štete od suše 39%, slijede oluje, tuče, snijeg i mraz 31,2%, potresi 12,4%, zatim poplave 7,9% i požari 7,3% koji su zanimljivi mas﷓medijima. Izvanredna stanja izazvana čovjekovim djelovanjem su: nekontrolirana oslobađanja opasnih tvari, požari i eksplozije, radioaktivnost ili nesreće u nuklearnim elektranama, prekidi opskrbe (voda, hrana, energija..), unutrašnje smetnje (terorizam i nemiri), i lomovi brana ili nasipa, a štete su znatno manje od onih izazvanih prirodom. Zbog osiromašenja i nezadovoljstva stanovništva neke vrste kriza (unutarnje smetnje - terorizam i nemiri) mogle bi u budućnosti biti učestalije.

Upravljanje u krizama

Sustav obrane, zaštite i spašavanja stanovnika, dobara i okoliša ili sustav upravljanja u krizama, primarno je sigurnosno pitanje svake države, pa bi tako trebalo biti i u Hrvatskoj. Metodologiju za uspostavu modernog sustava (SAD - NATO) donio sam još 1991. iz Washingtona i sustav smo izgradili do kraja 1993. pri MORH-u, da bi zatim sve bilo razoreno početkom 1994. , a takvo je stanje i danas.

"U Hrvatskoj na sreću dosad nije bilo takvih katastrofalnih pojava, ali je bio rat"

foto:
K. Kartus

Brojne su operativne organizacije koje trebaju imati jednoznačno određene obveze i prava u djelotvornom sustavu obrane, zaštite i spašavanja u slučaju izvanrednih stanja ili kriza: zdravstvo, vatrogastvo, vojska i policija, vodoprivreda, energetika, šumsko gospodarstvo i druga javna poduzeća i usluge, prometne organizacije, industrija, organizacije uprave, hidrometeorološka i seizmološka služba, javno informiranje, humanitarne udruge, školstvo, i druge.

Bit problema u Hrvatskoj jest nužnost povezivanja tih operativnih organizacija u cjelovit i djelotvoran sustav što je svuda u svijetu osnovni zadatak profesionalne državne uprave za izvanredna stanja. Poslovi takve uprave su i procjene ugroženosti; uspostava zakonodavstva koje regulira djelatnost; koordiniranje i upućivanje različitih republičkih resora na izradu akata koji određuju odgovornosti, obaveze i postupanje u pojedinim vrstama kriza; davanje stručne osnove za organiziranje i djelovanje županijskih profesionalnih organizacija te za uspostavu sustava komuniciranja u krizama; briga o resursima za djelovanje (kadar, oprema, školovanje, pogoni), izrada, pregledavanje i odobravanje planova pripravnosti i djelovanja za slučaj kriza te drugo.

Krize ili izvanredna stanja u Hrvatskoj (bez rata) izazivaju štete, u prosječnom iznosu (1980.-2002.) od oko 240 milijuna USD ili oko 1,5 milijardi kuna godišnje.

foto:
B. Molak

Spomenuta uprava postigla bi dobre rezultate s 30-40 zaposlenih iskusnih stručnjaka za različite krize, a troškovi njena rada u godini dana bili bi manji nego jednodnevne štete od mirnodopskih kriza u Hrvatskoj. Uz to u županijama je potrebno oko 150 - 200 ljudi ili ukupno 200-250 ljudi u cijeloj upravi za obranu, zaštitu i spašavanje RH, što je pokazalo iskustvo iz Domovinskog rata. To je velika razlika prema broju od oko 900 iz MUP-a, MORH-a većinom nekompetentnih osoba za posao koji treba obavljati takva uprava, što u ustroju tzv. uprave zaštite i spašavanja, od 2005. udružuju oni koji ne razumiju što je to sustav.

Danas u Hrvatskoj nema, u skladu s dostignućima u svijetu u području upravljanja u krizama niti organizacije, a još manje organiziranog obrazovanja za programatski dio tog sustava – njegovu upravu, koji bi znao uspostaviti učinkoviti sustav obrane, zaštite i spašavanja. Upravljanje u krizama (emergency management) jedan je od najsloženijih poslova modernog društva, zahtijeva izuzetno mnogo znanja iz širokog spektra čovjekova interesa od prirodoslovnih, tehničkih, pa do humanističkih a sve to uz uvažavanje gospodarstvenih zakonitosti.

Potonuće tankera Prestige 2002. godine u blizini španjolske obale

foto:
© European Community

Sustav kakav treba ponovno razviti u Hrvatskoj zbog niza razloga treba biti što kompaktniji i treba sa relativno malim brojem visoko osposobljenih izvršitelja prekrivati sve potrebne funkcije djelovanja, odnosno obrane, zaštite i spašavanja od onih ugrožavanja koja su za područje Republike Hrvatske bitna, tj. ona koja najviše ugrožavaju. Ostvarenje učinkovitog, kompaktnog sustava nije lak posao, a školovanje kadra za takav sustav mora biti posebno pažljivo planirano.

Školovanje za upravljanje u krizama

Još prije II svjetskog rata 1938. u Zagrebu je osnovana škola Civilne zaštite koja je dala osnove za obranu i zaštitu stanovnika u slučaju rata. U ono vrijeme ta je škola bila na sličnoj razini kao i one u svijetu. Civilna obrana, često nazvana civilna zaštita, je u biti samo dio sustava za upravljanje u krizama koji se odnosi na rat. Poslije II svj. rata partijska ideologija uspostavila je školovanje za tzv. Civilnu zaštitu koje je bilo znatno niže razine nego ono iz 1938. i zasnivalo se na masovnosti i kojekakvim masovnim akcijama za uznemirivanje stanovništva tzv. NNNI, a osnovna im je svrha bila laka dodatna zarada umirovljenih oficira bivše JNA. Bila je to priprema stanovništva za nešto za što nije bilo nikakve organizacije ni razumnih planova da bi ga se koristilo.

Sve što treba napraviti na planu školovanja bilo nam je poznato još 1993. godine no kako je sustav 1994. razoren do danas nije ništa napravljeno.

Sve je bilo podređeno hladnoratovskoj tobožnjoj pripremi za zaštitu od agresije NATO pakta, a da je do nje i došlo sve bi se raspalo u jednom danu. Slično je bilo i krajnje ideološki obojeno izmišljeno školovanje za ONO i DSZ, kao i za kojekakve oblike HTZ (i danas ostaci toga na privatnoj bazi i dalje provode spomenuto “školovanje” trgujući diplomama bez stjecanja znanja). Tako je to bilo do velikosrpske agresije 1991. kada je najvećim dijelom uz početak uspostavljanja sustava, improvizacijom i samoorganiziranjem na lokalnoj razini, prema snalažljivosti ugroženog stanovništva i onih koji su se s obzirom na sposobnosti nametnuli da ga vode, osigurana koliko god je bila moguća obrana i zaštita stanovništva i dobara.

U ovisnosti o shvaćanju važnosti zadataka obrane i zaštite stanovništva od lokalne vlasti i vojnog sektora obrane u mnogim krajevima Hrvatske postignuti su vrijedni rezultati u obrani i zaštiti stanovništva. Na žalost, mnogi od onih koji su se u tim akcijama najviše angažirali, a mnogi su i poginuli, zbog nebrige onih koji su sustav 1994. razorili, za to nisu dobili nikakvo priznanje i nije im niti priznat status branitelja, dok su si oni koji su sustav srušili osigurali sve moguće privilegije, vojne činove i odličja.

Sve što treba napraviti na planu školovanja bilo nam je poznato još 1993. godine no kako je sustav 1994. razoren do danas nije ništa napravljeno. Pojedinci koji su srušili sustav s potpunim nerazumijevanjem prepisuju ono što smo još prije desetak godina pisali u stručnim publikacijama i ideje prodaju pod svoje (privatna škola koje godišnje zaradi na prodaji diploma dodiplomskog studija, magistara i doktora znanosti..., a ne i znanja, više od milijun eura). Potrošili su golem novac za putovanje po svijetu za “sakupljanje iskustva” dalekih zemalja u uspostavi sustava, a dakako ništa nisu naučili.

Jedan od tih “mudraca” za vrijeme rata vodio je turističku agenciju, pa kad ga je sprega politika - mafija postavila za rukovodioca u MUP-u, zaposlio je uz svu svoju rodbinu, i brojne prevodioce, čak i za kineski, rumunjski, albanski, perzijski i druge jezike, kako se vrhuška MUP-a ne bi izgubila u svojem obilaženju svijeta. Organizirali su, prisvojivši naše ideje o školovanju, različite “tečajeve” za šaroliko slušateljstvo u kojima su im stranci skupo prodavali, za novac iz državnog proračuna, ono što mi znamo bolje.

Sigurnost stanovnika, dobara i okoliša i dalje je zbog nezainteresiranosti političara, koji nizašto ne odgovaraju, prepuštena privatnom poduzetništvu.

Nepostojanje školovanja za područje upravljanja u krizama posljedica je i potpuno narušenog sustava visokoškolskog obrazovanja u Hrvatskoj. Ta djelatnost je i dalje prepuštena nekontroliranim trošačima novca iz državnog proračuna, koji ne razumiju sustav, a cilj im je da se i dalje ne zna tko što treba raditi i za što odgovarati. Sigurnost stanovnika, dobara i okoliša i dalje je zbog nezainteresiranosti političara, koji nizašto ne odgovaraju, prepuštena privatnom poduzetništvu, stoga nema ni interesa da se i na planu obrazovanja bilo što napravi. Pet puta autor ovog teksta obraćao se rektorici Zagrebačkog sveučilišta da joj izloži što bi na planu obrazovanja za ovu važnu djelatnost trebalo napraviti, no nije ni odgovorila na dopise čime bi makar pokazala elementarnu pristojnost, a u tsunamiju u Aziji poginula joj je unuka. Valjda je i ona prezauzeta spomenutim privatnim poduzetništvom na Zagrebačkom sveučilištu.

Epilog

Teška katastrofa 2004. – tsunami u Aziji. Velika uzbuna je podignuta u svijetu jer je među poginulima bio znatan broj turista iz bogatih zemalja Europe.

foto:
Sri Lanka Disaster Fund

Nikakvog djelotvornog oblika organiziranosti za obranu, zaštitu i spašavanje civilnog stanovništva dobara i okoliša od ugrožavanja u miru ili eventualnom ponovljenom ratu ni do danas nema. Slično je stanje kao i u segmentu oružane obrane tj. onom što je preostalo od hrvatske vojske. O teškom stanju u današnjoj vojsci u Hrvatskoj pisao je Jutarnji list 12.1.2006.: "Hrvatska bez plana u slučaju terorizma". Stanje je danas takvo zacijelo i zbog toga što je onaj tko rukovodi onim što je preostalo od pobjedničke HV - nesposoban za taj posao. Očito je zato spomenuti uz neke druge osobe, uz to što je proveo čistku u MORH-u 1992., jako sposoban, što nekima odgovara, i za nešto drugo - npr. za “čuvanje raketa” u MORH-u. O tome – sapunici o krađi raketa u MORH-u pisao je Večernji list 21.1.2006., nastavak 22.1.2006., novi nastavak 23.1. …itd.

Djelotvorne organiziranosti nema i stoga, što oni koji su sudjelovali u rušenju sustava 1994. svojim vezama s nesavjesnim političarima do danas ne dozvoljavaju njegovu ponovnu uspostavu, a svaku ideju o njegovoj uspostavi ukradu i ništa ne naprave. Npr. jedan od tih, već spomenutih, koji je “ratovao” za šankom, sabotirao rad, bavio se trgovanjem humanitarnom pomoći i organiziranjem turističkih putovanja po svijetu za čelne spodobe u MUP-u za rata, danas je otvorio školu za prodaju diploma i “uči” svoje đake o tome kako djeluje sustav obrane, zaštite i spašavanja. Nitko unatoč upozorenjima ništa ne poduzima. Razlog je, jer se u mutežu u kojem se ne zna tko što treba raditi i za što odgovarati, lakše pune osobni džepovi. To su isto činili i za vrijeme Domovinskog rata, dok su istinski branitelji ginuli i činili sve da zaustave neprijatelja i oslobode zemlju. Sigurnost i obrana prepuštena je danas u Hrvatskoj takvim privatnim «poduzetnicima».

*****
Za one koje više zanima ova problematika navedeni su još neki na Internetu dostupni popularno pisani tekstovi iz područja upravljanja u krizama. U tekstu markiranom žuto objavljenom u Vjesniku 23. i 24. 9. 2003. pokazano je ono što se sa sustavom i onima koji su ga izgrađivali dogodilo u ratu i poslije.

- Što u kriznim stanjima?- 25.9.2005.
- Izvanredna stanja, politički potezi i ulazak u EU - 17.1.2005.
- Hitno raspisati referendum o zaustavljanju NE Krško - 18.8.2004.
- Nema planova za djelovanje u kriznim stanjima, sigurnost države i ljudi ovisna o privatnom interesu - 24.9.2003.
- Politika stručnjake za zaštitu stavila na slijepi kolosijek - 23.9.2003.
- Zaštita i spašavanje ljudi i čuvanje vlastitog stolca - 3.9.2003.
- Croatia: Calls to set up emergency management agency, London 12 February 2003.
- Vrijeme je za promjenu odnosa prema onima koji znaju i mogu stvoriti uvjete za bolji život svima - 16.11.2002.
- Zagreb na udaru nuklearnih reaktora - 2.3.2002.


*****
Pobliže o tome kako treba funkcionirati spomenuti sustav napisao sam u svojoj knjizi “Upravljanje u krizama”. U nastavku je izvod iz recenzije knjige (u biti sustava koji smo izgrađivali za rata u MORH-u) koji je napisao glavni vojni savjetnik predsjednika Republike general zbora Anton Tus 21. rujna 1995.

"Uspostava cjelovitog i djelotvornog sustava zaštite i spašavanja stanovnika, dobara i okoliša u kriznim (izvanrednim) situacijama je potreba i dužnost svakog organiziranog društva, pa tako i naše zemlje.

Najnovije djelo ovoga našega poznatog djelatnika i autora znanstvenih i stručnih prikaza na ovu temu zavrjeđuje posebnu pozornost jer, pored općih razmatranja, težišno razmatra organizaciju djelotvornijeg upravljanja u izvanrednim (kriznim) situacijama.

Djelo je svojevrstan udžbenik iz ove problematike i nadasve praktičan priručnik djelatnicima sustava zaštite i spašavanja, posebno rukovoditelju programa upravljanja u krizama.

U potrazi za djelotvornijim rješenjem organiziranja i upravljanja u krizama autor polazi od našeg postojećeg rješenja - sektorskog rješavanja problema - i stranih rješenja, i posebno organizacije u SAD, koja ističe cjelovitost sustava pri rješavanju problema. Dragocjena iskustva stečena u našem Domovinskom ratu, rješavajući najteže krizno stanje - ratno - u spašavanju i zaštiti ljudi, dobara i okoliša, autor je uključio u svoja razmatranja. U knjizi ponuđeno rješenje organizacije cjelovitog sustava i u našim je uvjetima optimalno i najdjelotvornije rješenje.

Knjiga će korisno poslužiti djelatnicima i stručnjacima sustava spašavanja i zaštite i svima koji se bave ovom problematikom u državnoj upravi i institucijama društva jer obrađuje sva poznata (moguća) krizna stanja u kojima se možemo nalaziti i sve glavne faze djelovanja u tim situacijama.

Dobro je prikazana međuovisnost svih struktura društva i potreba njihova angažiranja u kriznim situacijama, i nadasve organiziranog upravljanja na svim nivoima, od državnoga, lokalnoga i općega do posebnoga.

Djelo čini stručni i znanstveni doprinos autora onome što je već dao u ovom području i predlažem da se prihvati i objavi."

Dr Branimir Molak