«HRVATSKO PRAVO»

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

 

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

 

16. rujan 2006.

 

 

NE VJERUJTE DANAJCIMA NI KADA DAROVE NOSE – SVETOGRĐE NA SJEDNICI HRVATSKOG DRŽAVNOG VRHA!

 

Ulična parola izvikivana na prosvjednim skupovima Hrvatske stranke prava, nasilno oduzete od HDZ-a 28. rujna 1993. godine «Svi kradu ali nitko ne može preteći hrvatsku vladu», opet dobiva na punoj aktualnosti nakon ovotjednog skupa takozvanog hrvatskog državnog vrha, koji ne mareći za trodiobu vlasti naređuje kao u doba Tita i Tuđmana državnom odvjetništvu i hrvatskom pravosuđu snažnu kampanju radi suzbijanja korupcije.

 

Međutim u društvu koje je posvema utonulo u korupciju djeluje smješno i slonovski gotovo svako pozivanje na suzbijanje korupcije od onih koji su i sami do usta utonuli u grijeh korupcije i podmićivanja. Bilo je to vidljivo već navečer, odmah nakon održanog sastanka Sanader-Mesić-Šeks-Bajić itd., kada su se na zajedničkoj tiskovnoj sa ovom četvoricom  pojavili ni više ni manje nego Milan Bandić,(da prljavština bude potpuna, na sjednicu o korupciji utrpana je i točka o gradnji zagrebačke sinagoge, dakle za praktične bezbožnike kakvima se svakodnevno pokazuju Sanader, Šeks i Mesić židovske svetinje i kriminal našle su se na istom dnevnom redu, pa je Bandić bio pozvan na sjednicu vjerojatno zbog odluke o izgradnji zagrebačke sinagoge za koju Inoslav Bešker i «Jutarnji list» već nebrojeno puta nesitinito i falsifikatorski  pišu da je inicijativa za njezinu obnovu došla odozgo, makar je neoboriva  istina  da je inicijativa za njezinu obnovu došla odozdo, iz naorda, od odvjetnika Smiljana Parage, koji je u svibnju 1986. godine prvi u Hrvatskoj, ondašnjoj Jugoslaviji i čitavoj Istočnoj Europi inicirao člankom  objavljenim u Glasu Koncila obnovu porušene zagrebačke sinagoge),  zagrebački gradonačelnik, koji je upravo ovih dana uhvaćen u neobjašnjivoj i po svemu sudeći skroz naskroz nelegalnoj kupovini golemog i luksuznog stana u središtu Zagreba procijenjenog na sedamsto tisuća eura a uz njega se je pojavio  kao tobože vrlo zabrinut i odlučan za novu kampanju suzbijanja korupcije novoimenovani, svima podobni ravnatelj Sigurnosno- obavještajne agencije RH Tomislav Karamarko, kojega je nekoliko dana ranije javno denuncirao vlasnik «Sokol Marića», izjavom da Karamarkove privatne zaštitarske tvrtke, mimo kriterija i tržišne konukrencije nelegalno dobivaju silne poslove, pa se je promet nekih Karamarkovih tvrtki, otkad je ovaj na visokom državnom položaju, uvećao i do 400 posto.

 

Parafrazirajući američkog predsjednika Abrahama Lincolna da se ne može sve ljude svo vrijeme varati i lagati, Sanader-Račan-Tuđmanovoj vladi(jedno te isto), sve će se manje gledati kroz prste.

 

Naime, sva kampanja u svezi korupcije došla je isključivo zbog pritisaka izvana i zbog nepovoljnog izvješća Europske komisije o stanju pravosuđa i korupcije u RH. Kako Sanader može uvjeriti Zapad da djelatno suzbija korupciju kada su mu najviši dužnosnici u apsolutnom sukobu interesa, njihove tvrtke dobivaju ogromne državne poslove( kod Sanadera ima R. Čačića, D. Vrhovnika i sličnih za izvoz) a sinonim za korupciju i velike financijske afere, bivši ministar vanjskih poslova Miomir Žužul otvoreno lobira za pojedine tvrtke iz inozemstva( na pr. prodaja Plive, Bechtel, INA i dr. a čak mu se i djeca školuju i zapošljavaju u nekim sjedištima tih tvrtki), dok istodobno namješta svojim najbližim rodijacima i ortačko- mafijaškim gengama najunosnije poslove, dok svejednako sjedi u Saboru kao saborski zastupnik za plaću, koja je za njega manja od bakšiša.

 

Sanaderova povika na zeca, dok sa lisicama i vukovima i dalje glasno zavija, neće nikoga obmanuti u njegove iskrene namjere već će morati shvatiti da nisu svi dalmatinski tovari i mulci iz njegovog sokaka i da ih jeftinim štosevima ne može dalje varati.

 

Vodeći financijski dnevni list u svijetu «The Wall Street Journal» i  vašingtonska zaklada «Heritage»(usprkos Žužulovom dugogodišnjem prodavanju imotske magle u Vašingtonu), objavili su ovih dana istraživanje o ekonomskim slobodama u raznim zemljama, a problem Hrvatske se sastoji u slabom ili nikakvom poštivanju zakona, politički ovisnom sudstvu(tko su danas sve hrvatski suci a ima ih i sa kaznenim prijavama za ratne zločine-nazdravlje!), raširenoj korupciji i sve jače organiziranom kriminalu(prvi ispit je procesuiranje tipova poput Petrača, Zeca, Đapića i cijele lepeze pripadnika organiziranog političkog podzemlja, kao i istraga tko je bliskom Sanaderovom prijatelju Leonu Suliću dao mig da bježi sa Županijskog suda u Zagrebu na dan izricanja sedmogodišnje kazne zatvora).

 

Sanader se voli prikazivati kao zagovornik vrijednosti i demokratskih standarda Zapada a njegova stranka kao politički saveznik američkih republikanaca. Da je stvarnost različita od želja kao udaljenost neba od zemlje, pokazuje i činjenica da je Sanader dopro tek do Zeca, a SAD su Sanaderovog kolegu, bivšeg premijera Ukrajine već osudile  na devet godina zatvora zbog pronevjere i pranja novca, dok je jedan poznati vašingtonski lobist osuđen prošle godine na zatvorsku kaznu od sedam godina i golemu novčanu kaznu  a isto tako i vijetnamski veteran i višedesetljetni američki kongresmen Duke Cunningham radi primanja mita.

 

Gdje je u svemu tome Sanaderova vlada, kada ne može razotkriti i procesuirati jednog falsifikatora i korupcionaša kakav je Đapić a kamoli svoje i Račanove   pljačkaše i krupne kriminalce, dok o poplavi lažnih više stotina tisuća branitelja, koje Sanaderova Kosorica podmićuje svakodnevno, bolje da  ne govorimo.