«HRVATSKO PRAVO»

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

 

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

 

21. rujan 2006.

 

Gospodinu, hrvatskom branitelju i vitezu

 

A N T I  P A R A DŽ I K U

 

(1943. – 1991.)

 

I N  M E M O R I A M

 

 

Gospodin ANTE PARADŽIK, dipl. iur., svojevremeno predsjednik Saveza studenata Hrvatske godine 1971. u vrijeme Hrvatskog proljeća i demokratskog bunta protiv jugokomunističkog unitarizma, osuđen kao nevin čovjek od titoističkog totalitarnog režima na montiranom političkom procesu na zatvorsku kaznu koju je u cijelosti odležao, politički uznik savjesti u Titovoj Jugoslaviji, kritičar komunizma, demokrat i hrvatski rodoljub, suprug i, u trenutku smrti, obiteljski otac troje maloljetne djece, suobnovitelj i na demokratskom pravaškom saboru 1991. izabrani dopredsjednik Hrvatske stranke prava, i ratni načelnik oružanih Hrvatskih obrambenih snaga u obrani protiv velikosrpske agresije 1991. godine na Republiku Hrvatsku, organizator hrvatske obrane, hrvatski branitelj i vitez

 

ubijen  21. rujna 1991. godine, usred velikosrpske agresije, od domaće ruke u organiziranom političkom atentatu,

 

kao jedan od vodećih oporbenih političara u Republici Hrvatskoj, kao kritičar Tuđmanova nedemokratskog i kriptokomunističkog režima, kao zagovaratelj hrvatske državne nezavisnosti, kao privrženik demokraciji i slobode, i kao jamac sretnije budućnosti hrvatskog društva, hrvatske mladeži i dostojanstva i suvereniteta hrvatskog političkog naroda.

 

Vjernik u Boga Ante Paradžik, dosljedni starčevićanac, zagovaratelj tolerancije ili snošljivosti, borac za ljudska prava, poglavito kao pravnik koji se bavio socijalnim radom i pomagao socijalno ugroženim osobama, publicist, vrsni politički retoričar, ubijen je na kontrolnoj točci hrvatske policije u Sesvetama kraj Zagreba, na radnom mjestu, vraćajući se sa stranačkim kolegama s jednog skupa Hrvatske stranke prava. Prilikom očevida nadležnih tijela RH nedvojbeno je utvrđeno da iz automobila u kojemu je pokojni Ante Paradžik putovao, nije pucano niti je ispaljen ijedan metak na hrvatske policajce, ali je zato Paradžikov automobil izrešetan, a Ante Paradžik praktički masakriran. Tadašnja vlast prvog predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana lažno je putem Hrvatske izvještajne novinske agencije obrazložila u prvom priopćenju nakon atentata da je navodno prvo pucano iz Paradžikova automobila, i tek nakon uzastopne intervencije predsjednika Hrvatske stranke prava Dobroslava Parage, čiji je Paradžik kao pametan, hrabar i pošten čovjek bio dragi prijatelj i kolega, i vjeran i oštrouman suradnik, za razliku od ološa na čelu s Antom Đapićem, kojemu je pokojni Paradžik od prvog dana bio sumnjiv i za kojega je Paradžik s pravom rekao da ga treba što prije izbaciti van iz Hrvatske stranke prava (Đapić je iz članstva Hrvatske stranke prava isključen 1993. godine), HINA je na kraju objavila istinu i demanti, da, naime, iz Paradžikova auta nije pucano na hrvatske policajce, koji su navodno dobili prozirnu dojavu da se u Paradžikovu automobilu nalaze “martićevci” (srpski pobunjenici). No, do danas je nedvojbeno utvrđeno da je u političko ubojstvo Ante Paradžika upleten hrvatski državni vrh.  Franjo Tuđman je kao predsjednik Republike Hrvatske bio odgovoran za to političko ubojstvo, kao i tadašnji ministar unutarnjih poslova Ivan Vekić, a organizatori toga ubojstva svakako su zločinci iz bivše zloglasne Udbe i totalitarne Ozne, takozvani udbaši i kosovci u hrvatskim redovima, pripadnici tajne službe Republike Hrvatske. Fizički izvršitelji tog političkog ubojstva, neki hrvatski policajci, osuđeni su, na nadležnom sudu RH zbog optužbe za ubojstvo, ali su “žrtveni jarci” ubrzo pušteni na slobodu nakon što ih je predsjednik Republike Hrvatske i Hrvatske demokratske zajednice Franjo Tuđman abolirao ili pomilovao (sudac koji ih je osudio otpušten je iz službe). Jedan od ubojica i dan-danas predaje na policijskoj akademiji u Zagrebu. Na farsi od suđenja zbog Paradžikova ubojstva sudac nije dopustio izvođenje krunskog dokaza u vidu svjedočenja jednog svjedoka koji je kod javnog bilježnika ovjerio svoj iskaz, da je u kabinetu ministra unutarnjih poslova RH tren uoči atentata na Paradžika čuo kako ministar preko motorole viče: “Strijeljaj tog Paradžika!”

 

Motiv političkog ubojstva Ante Paradžika je optužba Franje Tuđmana da je HOS “paravojna jedinica”, iako su sve oružane snage RH u to vrijeme, uključujući ZNG, od strane vojnog vrha zločinačke „JNA“ optužene da su „paravojne jedinice“, a što su o „paravojnom“ statusu Hrvatskih obrambenih snaga i bojovnika HOS-a mislili Vukovarci 1991., kojima su hosovci u najkritičnijem trenutku opstanka vukovarskih stanovnika za vrijeme brutalne opsade grada-heroja došli na njihovu molbu u pomoć, mogu svjedočiti hrvatski vukovarski branitelji i civili. F. Tuđman je od bojovnika HOS-a tražio da prestanu s opsadom “kasarni JNA” u Zagrebu. Sutradan, nakon što je Paradžik ubijen, Predsjednik Tuđman potpisao je s “JNA” novo u nizu beskorisnih tzv. primirja, nakon kojih je “JNA” još više napadala Hrvatsku. Dana 7. listopada 1991. godine, na međunarodnom sastanku u Den Haagu, Slobodan Milošević je od Franje Tuđmana izričito zatražio da zabrani HOS, i odmah po povratku u Zagreb je F. Tuđman preko Gojka Šuška izdao nalog da se HOS ultimativno uklopi u ZNG ili da se odmah raspusti.

 

Razlog što je HOS uopće osnovan je bio taj što je s dolaskom na vlast 1990. godine Franjo Tuđman vjerovao Miloševiću s kojim se je o svmeu dogovorio, pa nije organizirao na vrijeme vojnu obranu a u strukturama vlasti Hrvatske Republike angažirao je najgore  jugoboljševike koji nisu bili nikakvo jamstvo da će Hrvatska biti slobodna, i da nije bilo HOS-a, pitanje je bi li Republika Hrvatska danas bila, barem formalno, samostalna država.

 

HOS je bio nekomunistička vojska, i prva hrvatska vojska nakon stoljeća koja se nije nalazila pod kontrolom stranih vladara, nego je u pravom i doslovnom smislu riječi bila narodna vojska. Na svom je amblemu, uz hrvatski grb, nosila natpis “HSP”, ne zato što je bila stranačka vojska, nego zato da danas-sutra ne bi netko tvrdio da je to bila HDZ-vojska. Također,  na njenom je amblemu stajao natpis “Za dom spremni”, ali ne zato što se pozivala na bivše neke ideologije,  nego zato što je u pravom smislu riječi bila spremna braniti i što je branila slobodu od okupatora i neprijatelja, te nikada nije izvjesila bijele gaće u znak kapitulacije. HOS je bila pobjednička vojska koja je velikosrpskom neprijatelju pokazala da je zapadna granica “Velike Srbije” na Drini, a ne na Uni, na kojoj se danas nalazi. HOS je nasilno raspušten skoro godinu dana nakon Paradžikova ubojstva, kada su Tuđmanove sluge u Hercegovini 9. kolovoza 1992. ubile generala HOS-a i člana glavnog stožera Armije BiH Blaža Kraljevića i osam časnika HOS-a, poput Paradžika, u unaprijed postavljenoj zasjedi, od domaće izdajničke ruke.

 

Pokojni Ante Paradžik do danas od hrvatskog državnog vrha nije rehabilitiran, s obzirom da je bivši totalitarni boljševik i bivši Titov partizan, politički komesar i general “JNA” Franjo Tuđman oklevetao Hrvatske obrambene snage kao “fašističke formacije”, dok i dan-danas Tuđmanov nekadašnji najuži suradnik Josip Manolić kleveće HOS, kao nedavno dok je svjedočio na Haaškom sudu ICTY, da se navodno radilo o “prvorazrednoj nacističkoj organizaciji”, dok je povijesna istina da su Franjo Tuđman i Josip Manolić bili 1945. pripadnici provrazredne boljševičke zločinačke organizacije KPJ, Ozne i partizanskog korpusa, koje su na pravdu Boga ubijale hrvatske ratne zarobljenike i civile.

 

Udovica pokojnog Ante Paradžika do dana-današnjeg nije od hrvatske države, ili bolje rečeno od države koju su okupirali bivši komunisti, dobila niti jedan jedini papir na kojemu bi pisalo da joj je suprug bio hrvatski branitelj !!! Paradžikov vjenčani kum Dražen Budiša, koji je na Paradžikovu pogrebu u Zagrebu javno obećao da će privesti pravdi njegove ubojice, nije do danas ispunio svoje obećanje, i ne pamti se da je u javnosti ikada spomenuo svoga kuma ili da je ikada spominjao a kamoli branio Paradžikova humanistička i domoljubna načela. Sve pravne korake za istragu o Paradžkovu ubojstvu i kaznene prijave protiv naručitelja, organizatora i izvršitelja tog kukavičkog ubojstva, te sve demokratske korake za Paradžikovu rehabilitaciju poduzeo je predsjednik Hrvatske stranke prava Dobroslav Paraga i predsjednik Hrvatske stranke prava 1861. Dobroslav Paraga, a sa svim detaljima o Paradžikovom ubojstvu upoznate su sve moguće demokratske institucije i forumi ovoga svijeta, tako da ništa zločinačko što je Tuđmanov režim činio nije ostala tajna, a povijest će reći svoje, kao i Posljednji Sud koji zasigurno nije s ovoga nepravednog i surovog babilonskog svijeta.

 

Neka Hrvati dobro zapamte da su u Anti Paradžiku imali zaštitnika, i da slijedeći puta, kada velikosrpska zmija počne siktati otrov po Hrvatskoj i hrvatskom narodu, neće biti Ante Paradžika da umjesto njih podmetne leđa !

 

Neka mu je vječna slava i Božji blagoslov!

 

 Bog i Hrvati ! Hrvatska Hrvatom ! Hrvatska stranka prava 1861.