«HRVATSKO
PRAVO»
PRVE
STRANAČKE ONLINE NOVINE U REPUBLICI HRVATSKOJ
25. rujan 2006.
HRVATSKI CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE ZLOČINA KOMUNIZMA
Priopćenje za Hinu,
tisak i javnost
Zagreb, dana 25. rujna 2006.
1/1
Osuda govora
predsjednika «SAB» Piškulića na obljetnici Pazinskih odluka
Hrvatska
izvještajna novinska agencija prenijela je vijest o proslavi obljetnice
Pazinskih odluka Komunističke partije Hrvatske o sjedinjenju Istre, Rijeke i
otoka s Hrvatskom. Pazinske odluke potvrđene su od komunističke skupštine
«AVNOJ» tako da su Istra, Rijeka i otoci pripojeni Titovoj Jugoslaviji, a ne
samo Hrvatskoj.
Osuđujemo govor
predsjednika partizansko-jugokomunističkih ratnih veterana iz organizacije
«SAB» Krešimira Piškulića kao govor netolerancije i falsificiranja povijesti.
Krešo Piškulić
izjavio je sljedeće: «Ne prihvaćamo relativizaciju zločina zaraćenih strana u
Drugom svjetskom ratu. Bez Narodnooslobodilačkog pokreta i bez uloge Josipa
Broza Tita Hrvatska ne bi s ostalim
državama bivše Jugoslavije bila svrstana među zemlje pobjednice, već bi kao
poražena strana doživjela osvetu bez ikakvih prava.» Na navedenoj obljetnici su
se njezini sudionici pozvali na Saborsku antifašističku deklaraciju, ali su
prešutjeli Saborsku antikomunističku deklaraciju.
Povijesna je
istina da je stanovništvo Hrvatske 1945. godine, i to partizanske, sovjetske
Bakarićeve Hrvatske doživjelo osvetu bez presedana u hrvatskoj povijesti, kada
je komunistička partija na čelu s maršalom Titom izvršila genocid nad hrvatskim
narodom i etničko čišćenje. O tome svjedoče dokumenti KPH iz Hrvatskog državnog
arhiva, ali i, primjerice, britanski dokumenti, kao dokument u obliku izvješća
britnskog veleposlanika u Vatikanu, od 11. svibnja 1945. godine, upućeno
ministru vanjskih poslova Velike Britanije Anthonyu Edenu u Foreign Office u
Londonu («No. 88 . 60/22/45», urudžbirano 23. svibnja 1945. u FO pod oznakom «R
8976»). U navedenom dokumentu se između ostaloga navodi sljedeće:
«Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela,
partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s
«likvidacijom» svih «sumnjivih» elemenata ili onih koji su im se činili
dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to «čišćenje» bilo!!»
Premda
je hrvatski narod objektivno bio poražen u Drugom svjetskom ratu, prema
nategnutoj i neznastvenoj kvazihistoriografiji partizanskih povjesničara tipa
Franje Tuđmana, Hrvatska se 1945. preko partizana i jugokomunista našla među
zemljama antifašističkih pobjednica Drugog svjetskog rata, ali je hrvatsko
stanovništvo od strane jugokomunista i partizana bilo izloženu genocidu, teroru
i etničkom čišćenju. Tito je, osim toga, dao likvidirati
nositelja antifašistilčke borbe u Hrvatskoj, Andriju Hebranga, i antifašista i
antikomunista Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupa i kardinala. «NOP» nije
bio «narodnooslobodilački pokret» nego pokret organiziran i kontroliran od
komunističke partije, s totalitarnim vojnim tribunalima i revolucionarnim «narodnim
sudovima».
Vijeće Europe
je rezolucijom 1481 od 25. siječnja ove godine osudilo zločine režima
totalitarne komunističke partije u Srednjoj, Istočnoj i Jugoistočnoj Europi,
tako i u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji, a to je učinio i Hrvatski sabor
deklaracijom od 30. lipnja ove godine, te je vrijeme da se i mediji počinju
preorijentirati od nekritičnih simpatija prema bivšim partizanima i njezinoj
udruzi «SAB» do kritičnijeg odnosa prema ratnim zločinima koje su de facto
počinjeni nad ratnim zarobljenicima i hrvatskim civilima. Ne radi se o
relativizaciji zločina nego uopće o činjenici da je pobjednička strana u ratu
počinila na tlu Hrvatske de facto ratne zločine. Nakon pripajanja Istre, Rijeke
i otoka matici zemlji je fašistički teror nad stanovništvom zamijenjen
komunističkm terorom nad hrvatskim stanovništvom !
Goran Jurišić
Hrvatski centar za
istraživanje zločina komunizma, Zagreb.
Croatian Center of Survey the Criminal Communism
HR – 10000 Zagreb
Mat. br: 1900072, br.
žiro-računa Raiffeisen Bank u Zagrebu: 2484008-1102798141