«HRVATSKO PRAVO»

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

27. rujan 2006.

JUGOSLAVENSKI PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE

STJEPAN MESIĆ

Predsjednik Mesić laže kao i aktualni mađarski premijer. U Mađarskoj su premijerove laži izazvale prošli tjedan u Budimpešti val prosvjeda stanovništva, koje i dalje traži premijerovu ostavku i njegov progon iz zemlje. Mesić je majstor velikih laži, jer on malo laže, a malo govori istinu. Pošto se istina sastoji samo od istine, a ne od laži, istina pomiješana s lažima stvara kamufliranu laž, a ne istinu.

Laž je Mesićeva tvrdnja da je embargo na oružje SFRJ 1991. koristio Republici Hrvatskoj, jer je povijest dokazala da embargo Hrvatskoj u vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku nije koristio, ali je istina što je Mesić rekao da je politika tadašnjeg hrvatskog vrhovništva, u sastavu Franjo Tuđman-Josip Manolić-Stipe Mesić, godine 1991. vodila preuređenju Jugoslavije iz federacije u jugoslavensku konfederaciju, a isti model je Budimir Lončar u svom zahtjevu Vijeću sigurnosti UN predložio prilikom svog obraćanja Vijeću sigurnosti 1991. uoči donošenja embarga na oružje. To je, dakle, još jedan dokaz da Franjo Tuđman i HDZ uopće nisu imali politički program o stvaranju samostalne Republike Hrvatske, nego isključivo program o stvaranju konfederativne Jugoslavije, a dokaz tome je i referendum iz svibnja 1991. godine u kojemu su Tuđman, Manolić i Mesić hrvatskim građanima ponudili dvije opcije: jugoslavensku konfederaciju i jugoslavensku federaciju. Hrvatski građani su se na navedenom referendumu odlučili apsolutnom većinom glasova za jugoslavensku konfederaciju odnosno za ostanak Republike Hrvatske u preuređenoj konfederativnoj SFRJ. To je istina, a ne Mesićeva ovogodišnja laž prilikom obljetnice referenduma da je to navodno bio referendum o hrvatskoj nezavisnosti. Ne, hrvatski referendum iz 1991. bio je referendum o jugoslavenskoj konfederaciji, ali je zato ovogodišnji crnogorski referendum bio referendum o crnogorskoj nezavisnosti odnosno o otcjepljenju Crne Gore od Srbije.

Premijerove laži zapalile Budimpeštu, ali predsjednikove laži nisu zapalile Zagreb !!!

Ako su laži mađarskog premijera zapalile Budimpeštu, a predsjednikove laži nisu zapalile Zagreb, iako su predsjednikove laži puno ozbiljnije naravi od premijerovih laži, onda u Republici Hrvatskoj, koja očito ima jugoslavenskog predsjednika, mnoge stvari nisu u redu, odnosno, hrvatski građani su kroz šesnaestogodišnju represiju toliko otupjeli da se više nisu sposobni mobilizirati za zaštitu najosnovnijih nacionalnih interesa. Da mađarski predsjednik ima savjetnika koji se 1989. godine, prilikom pada komunističke željezne zavjese, borio za sovjetski model Mađarske umjesto za demokratsku Mađarsku, i da se to 2006. saznalo u javnosti, i mađarski predsjednik i premijer bili bi od strane mađarskih patriota linčovani na licu mjesta i obješeni o stupove ulične rasvjete na ulicama Budimpešte, kao što su Mađari 1956. obračunali sa sovjetskim i boljševičkim doušnicima totalitarne tajne policije prilikom narodnog ustanka protiv staljinističkog režima.

Dokaz da je «građanin-predsjednik» ili «predsjednik-građanin», na čelu institucije predsjednika Republike Hrvatske, formalno «gospodin», a u stvarnosti «drug» STJEPAN MESIĆ, u biti jugoslavenski predsjednik Republike Hrvatske, a ne hrvatski predsjednik Republike Hrvatske, predstavlja Mesićeva izjava putem predstojnika Ureda predsjednika Republike Hrvatske, da je embargo na izvoz oružja u SFRJ iz 1991. godine koristio, a ne štetio Republici Hrvatskoj.

Dok je Stjepan Mesić «Stipe» u svom prvom predsjedničkom mandatu manje-više uspješno skrivao svoju stvarnu ćud, dok je uspio sakriti svoje «jugoslovenstvo» i boljševičko totalitarno nadahnuće svojega bića, u svom drugom predsjedničkom mandatu, koji je izborio na osnovi izborne manipulacije i krivotvorenja prvog izbornog kruga, uz pomoć Sanaderove Hrvatske demokratske zajednice, kada je umjesto Jadranke Kosor u drugi izborni krug trebao ući predsjednički kandidat Boris Mikšić (koji danas zbog prijetnje, glavom bez obzira bježi iz Republike Hrvatske, u kojoj vlada represija režima), danas se Stjepan Mesić «Stipe» pred hrvatskom i svjetskom javnošću u cijelosti demaskirao jednom jedinom svojom izjavom, da je, naime, embargo Vijeća sigurnost UN na izvoz oružja u SFRJ 1991. koristio Hrvatskoj (članak u Večernjem listu pod naslovom «Mesić: Lončarov embargo na oružje bio je u interesu Hrvatske!» od 26.9.2006. koji predstavlja reagiranje Borisa Šprema, predstojnika Ureda predsjednika Republike Hrvatske, na članak u VL od 25.9. 2006. pod naslovom «Lončar '91. osudio Hrvatsku na smrt»)

Pošto gore navedeni demanti predstojnika Ureda predsjednika RH predstavlja pamflet i manipulaciju, jer se navodi da embargo iz 1991. nije uveden protiv RH nego protiv SFRJ (kao da su hrvatski građani blesavi pa ne znaju da je embargo pogodio Hrvatsku, a ne SFRJ čija je vojska «JNA» bila do zuba naoružana), a u članku VL od 25. rujna je pisalo da je embargo uveden protiv Hrvatske, što je praktički točno, iako je precizno trebalo stajati da je embargo uveden protiv SFRJ, nema smisla baviti se Mesićevim pamfletom i prozirnim pokušajem demantiranja nečega što se ne može demantirati, jer dokument UN navodi, a VL je u svom članku od 25.9. ov.g. prenio i stajalište jedne britanske autorice da se vlada Velike Britanije obratila tadašnjem ministru vanjskih poslova SFR Budimiru Lončaru da umjesto vlade Velike Britanije od Vijeća sigurnosti UN zatraži uvođenje embarga na izvoz oružja u SFRJ, jer je komunistička Kina, kao prirodna saveznica komunističke SFRJ i stalna članica VS UN, prijetila stavljanjem veta na eventulani prijedlog ili zahtjev da VS UN uvede sankcije u vidu embarga na isporuke oružja kineskoj ideološkoj saveznici SFR Jugoslaviji. Kad su Kinezi shvatili da će embargo de facto pogoditi samo Hrvatsku i hrvatski narod, odustali su od veta !!!

Embargo na izvoz oružja u SFRJ, koji je VS UN izglasalo 25. rujna 1991. godine pogodio je isključivo Republiku Hrvatsku, jer je do tog datuma Republike Hrvatska mogla legalno uvoziti oružje za naoružavanje pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova RH i rezervnog sastava policije, a od toga datuma više nije smjela legalno uvoziti oružje.

Mesićeva tvrdnja da je embargo koristio Hrvatskoj, jer je zabranom izvoza oružja u SFRJ navodno spriječen izvoz već naručenog oružja od strane vojnog vrha «JNA» iz Sovjetskog Saveza u vrijednosti od 2 milijarde američkih dolara, ne predstavlja istinu, zato što se Miloševićev režim već naoružao u ljeto 1991. kada su sovjetski boljševici u Moskvi izvršili državni udar i s vlasti skinuli reformatora Mihajla Gorbačova. Puč je doduše propao i Gorbačov se vratio na vlast, ali je u mjesec dana interregnuma vlasti u SSSR-u pučistička sovjetska boljševička vojna hunta Miloševiću non-stop isporučivala vojnim zrakoplovima oružje na aerodrome oko Beograda. Osim toga je «JNA», koja je u to vrijeme vodila agresiju i napad na Republiku Hrvatsku, tako i tako bila do zuba naoružana, dok oružane snage Republike Hrvatske nisu uopće bile dobro naoružane. Zato je, na primjer, naoružavanje Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) 1991. godine bilo i te kako svrhovito i nužno da bi se Republika uopće obranila, tako da je Dobroslav Paraga i te kako pridonio opstanku Republike Hrvatske, koja je u vrijeme uvođenja embarga na oružje 1991. bila pred slomom, onako kako je novinar Davor Ivanković točno napisao u svom članku od 25. rujna ove godine.

Znakovito je da je Večernji list prešutio (cenzurirao) priopćenje Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma u kojemu je podržan članak novinara Večernjeg lista od 25. rujna ov.g. u vezi raskrinkavanja sramne i veleizdajničke uloge Budimira Lončara, te je prešućena vijest o tome da se traži Lončarovo uhićenje i provođenje državnoodvjetničke istrage nad njim.

I na kraju, Mesićeva tvrdnja da se njega napada preko «Bude» Lončara samo zato što je on (Mesić) navodno «antifašist», predstavlja majstorsku laž, jer Mesić nije antifašist nego je boljševik i titoist, a boljševici i titoisti (staljinisti) se nikada nisu zalagali za demokraciju i slobodu. Antifašist može biti samo netko tko je demokrat i antikomunist. Staljin je bio antifašist, kao što je i Tito bio antifašist, ali su i Staljan i Tito bili boljševici (komunisti), a ne demokrati, dok je Tito uz to bio i staljinist, a staljinisti su u nekim vidovima bili čak i gori od nacista, jer, Simon Wiesenthal je naglasio da je Istočnonjemačka tajna policija STASI po broju stanovnika imala više doušnika nego Hitlerov Gestapo !!! Prema tome, Mesić i njegov bivši boljševik i oznaš «Buda» Lončar ne predstavljaju ništa drugo nego obične provokatore, koji se nažalost nalaze na najvišim državnim položajima na kojemu uništavaju ugled i nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske !!! I jedan i drugi predstavljaju nastavak tuđmanizma, iako je Mesić svojom propagandom uspio stvoriti percepciju kao da je on anti-tuđmanist !!! Stoga je i te kako nužna žurna detuđmanizacija Republike Hrvatske kako bi se spasila opstojnost hrvatskog naroda !!!