«HRVATSKO PRAVO»

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

 

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

28. rujan 2006.

 

 

     TALIBANI VLADAJU NAD HRVATSKOM A HTJELI BI U EUROPU!

 

 

Na godišnjicu ubojstva potpredsjednika HSP-a Ante Paradžika poznati hrvatski novinar Denis Kuljiš naslovio je svoju tjednu kolumnu u ovdašnjem  tjedniku  «Tuđmanov spomenik: tiranin izliven u bronci», u kojoj je prosvjedovao protiv Bandićeve i drugova namjere da u Zagrebu podignu spomenik i imenuju trg po Franji Tuđmanu.

 

Kao najvažniji razlog da Tuđman ne zaslužuje čašćenje niti spomenik ili trg Kuljiš navodi  «da se nimalo ne raduje podizanju spomenika čovjeku ČIJA JE TAJNA POLICIJA, SVOJIM ESKADRONIMA SMRTI, LIKVIDIRALA KONKURENTE». Zatim nastavlja «...eskadroni smrti koje je formirala Tuđmanova tajna policija redom su likvidirali najopasnije konkurente: Ubili su Antu Paradžika, Budišina kuma, a zatim i Blaža Kraljevića...dakle, konkurenciju na desnici, koju je Tuđman htio svu monopolizirati, pa nije htio dopustiti da se uspostavi HOS kao paralelna vojska, ni pravaštvo kao paralelna nacionalistička centrala...Nije njega bilo briga za podvojenu komandu, posvuda je ionako vladao kaos...Istodobno je POLITIČKOM OPERACIJOM KOJU JE VODIO UNS UKLONJEN PARAGA, A NA NJEGOVO SU MJESTO INSTALIRANI REŽIMSKI LJUDI...»

 

No, talibanski režim HDZ-a nastavlja već punih trinaest (13) godina zločinačko nasilje nad Hrvatskom strankom prava protiv koje je 28. rujna 1993. godine izvršen državni udar, istodobno, dok je legitimni predsjednik stranke odgovarao pred Vojnim sudom na sulude optužbe da je utemeljio HOS kao paravojsku pomoću koje je namjeravao izvesti vojni udar i oboriti Tuđmanovu vladu radi veleizdaje i preuzeti vlast u Hrvatskoj.

 

Danas, tim istim dragovoljcima HOS-a vlast je djelomično bila prisiljena priznati dragovoljački status i  ratni vojni ustroj, ali za Hrvatsku stranku prava, nasilno uzurpiranu i otetu od HDZ-a, koji je na njezino čelo instalirao svoju crnokošuljašku marionetu, nema do danas  pravde ni milosti.

 

Dapače, Đapić i njegovi pravaški sateliti u Saboru, od kojih su neki izgradili formalnu  karijeru kao oficiri Kontraobavještajne službe Jugoslavenske narodne armije a danas sjede po zadatku na stolicama Hrvatske stranke prava u Hrvatskom Saboru, po nalogu HDZ-ovih talibana pripremili su novi  zakon o političkim strankama pomoću kojeg su odlučili izbrisati Hrvatsku stranku prava 1861. iz političkog registra stranaka u Republici Hrvatskoj.

 

Jedino što im se je omaklo u njihovoj ludosti, grabeži i zaslijepljenosti zlom i opačinom, jest činjenica da mogu raditi štogod hoće ali neće dokle hoće i kao da zaboravljaju drugovi na vlasti i njihovi  trabanti da BATINA IMA DVA KRAJA i da će  ih onaj deblji jednog dana ne samo udariti već raznijeti do neprepoznatljivosti i odvesti iza brave!!!

 

Čak su i sa katedre Fakulteta političkih znanosti javno poručili da je  predloženi broj članova od 5 ili 10 tisuća kao uvjet za ponovnu registraciju političkih stranaka nešto nezamislivo u suvremenom demokratskom svijetu!

 

Do tada neka im njihove sluđene ideje i zavođenje diktature u parlamentarnom životu Hrvatske služe na sramotu, a Hrvatski svjetski kongres- ustanova koja se poziva na iseljenu Hrvatsku, trebao bi dobro razmisliti na kakve je bijedne grane spao, kada mu se trenutni predsjednik Boris Mikšić skriva po svijetu zbog dugova i prijetnji ovrhama, dok ga Đapić i njegovi trabanti najavljuju kao glavnog govornika na parlamentarnim izborima u BIH zakazanima za nedjelju 1. listopada 2006. godine. Kada slijepac vodi slijepca oba u jamu padaju!

 

Tuđmanov teror i strahovlada nad Hrvatskom strankom prava neće nikada biti gurnuti pod tepih ili zaboravljeni, pa već i liberalni novinari i kolumnisti poput citiranog Kuljiša izvlače krvničku egzekuciju pravaškog vodstva i obezglavljivanje Hrvatske stranke prava kao glavni razlog da se diktatoru i krvniku ne smije podizati nikakav spomenik niti imenovati trg po njemu. Ide vrijeme i doći će kada za Tuđmana kao ni za Tita neće biti mjesta na hrvatskim trgovima i ulicama ali niti na ulazu u najveće zagrebačko i hrvatsko groblje Mirogoj.