«HRVATSKO PRAVO»

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

30. rujan 2006.

KAKVA VIJEST: ĐAPIĆEVI HOMOSEKSUALNI

SABORSKI ZASTUPNICI !!!

Kakva vijest! Skoro na dan obljetnice režimskog otimanja Hrvatske stranke prava od 28. rujna 1993. godine, zagrebački i nacionalni Obiteljski radio i Mediaservis emitirali su tijekom cijelog dana 30. rujna 2006. vijest, da je čelnik udruge homoseksualaca «Iskorak», g. Manzin, obavijestio hrvatsku javnost i kriminalističku policiju da se neki saborski zastupnici koriste uslugama iz djelatnosti muške prostitucije, i to neki zastupnici iz Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i otete Hrvatske stranke prava (HSP) osječkog gradonačelnika i uzurpatora HSP-a Ante Đapića.

Po Manzinu, zastupnici Đapićeve i Sanaderove stranke tajno i sakriveno od očiju javnosti su koristili plaćene homoseksualne usluge osamnaestogodišnjaka, dok u javnosti uredno glume kršćane i odlaze nedjeljom na svetu misu !!!

Ako bi se nakon kriminalističke policijske obrade ustanovilo da su Đapićevi i Sanaderovi saborski zastupnici homoseksualne usluge koristili tijekom više godina, i da su današnje osmanaestogodišnje homoseksualne muške prostituke bile malodobne dok su davali plaćane usluge nekome od Đapićevih kolega iz Sabora, ili možda čak i samome Đapiću, onda bi se radilo i o teškom kaznenom djelu pedofilije !!! (Kako će sad reagirati Predsjedništvo ugledne Europske pučke stranke u Bruxellesu kada saznaje da iz Đapićeve stranke, čije članstvo u Europskoj pučkoj stranci zagovara dr. Ivo Sanader ispred pridružene članice EPP-ED odnosno Hrvatske demokratske zajednice?)

Nažalost, još je Tuđmanov režim oteo 1993. godine putem državne uprave Hrvatsku stranku prava i predao je u ruke optuženom doušniku «Kontraobavještajne službe JNA» (KOS») Anti Đapiću, koji je od tada do danas, osim u neofašizam, zagrizao u močvaru korupcije (stanovi, kuća na moru bez građevinske i svake druge dozvole, luksuzni automobili, skupocjeni i izdašni ručkovi, putovanja u London i drugdje, kupovanje skupštinskih mandata itd.) i kaznenog djela krivotvorenja javne isprave (magisterija), te je državno odvjetništvo u Osijeku nad njim provelo istragu zbog objavljivanja tajnih imena potencijalnih svjedoka u istražnom postupku o navodnim ratnim zločinima u Osijeku 1991. godine, ali općinski državni odvjetnik iz političkih razloga čeka od Sanadera zeleno svjetlo da Đapića optuži. Pošto je Hrvatska stranka prava bila od svojih obnovitelja-starčevićanaca utemeljena kao pravaška stranka s nacionalnim ciljevima, demokratskim i razvojnim programom na dobrobit Republike Hrvatske, i pošto je pod tadašnjim vodstvom Dobroslava Parage, i (ubijenog) Ante Paradžika postala od 1990. do 1993. praktički jedina oporbena stranka kriptokomunistima iz Hrvatske demokratske zajednice, dok su Račanov SDP i Budišin HSLS praktički bili u savezničkom odnosu s Tuđmanovom Hrvatskom demokratskom zajednicom, te pošto je Paragina politika u Hrvatskoj stranci prava težila očuvanju Bosne i Hercegovine i savezu RH sa tadašnjom Republikom BiH protiv velikosrpske agresije, a Franjo Tuđman razbijao BiH, Predsjednik Tuđman se odlučio hrvatske branitelje na čelu s Paragom eliminirati iz politike, što je napravio tako da je doušnike bišve totalitarne jugokomunističke tajne službe, koji su bili infiltrirani u Hrvatskoj stranci prava (i u drugim strankama) poticao na izvršenje stranačkog udara, a režim je u tu svrhu tolerirao Đapićevo krivotvorenje javnih isprava, potpisa nekih dužnosnika HSP-a koji nisu imali pojma da se nalaze na strani «Đapićeve frakcije» i sl. Tako je Anto Đapić, nakon što je 1990. - 1993. temeljito naštetio interesima Hrvatske stranke prava pozdravljajući fašističkim pozdravom dizanjem desne ruke uvis, i šetajući se poput purana u crnoj ustaškoj odori zagrebačkim ulicama, a svoju nestatutarnu «konvenciju HSP-a» u Kutini održao je 1993. pod velikom fotografijom poglavnika ustaškog pokreta Ante Pavelića. Međutim, sve Đapićeve provokacije u vezi «neoustaštva» je Franjo Tuđman predbacivao Paragi, kojemu su doušnici radili iza leđa, te nije čudno da se sve to s Hrvatskom strankom prava tako dogodilo, jer HSP nije imao kontraobavještajnu službu da eliminira doušnike režima, nego je samo imao demokratski stranački program. Nakon protuustavnog razvlaštenja Dobroslava Parage sa položaja legalno i legitimno, na 1. saboru Hrvatske stranke prava godine 1991. godine izabranog predsjednika stranke, Đapić je otvoreno postao Tuđmanov trojanski konj u oporbi, što dokazuju transkripti iz Ureda predsjednika RH Franje Tuđmana, kada je Đapić 1996. godine F. Tuđmanu obećao biti «trojanski konj u oporbi». To poslije nije smetalo Račana, Budišu, Pašalića i Sanadera, te i jugoslavenskog predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića, da se srdačno druže sa Đapićem, i da se koriste prljavim uslugama tog «seoskog đilkoša» iz Čaprazlija, tako da su od 28. rujna 1993. do danas svi bivši komunisti, korumpirani «domoljubi» i novopečeni tajkuni i svaka druga vrste smrada, uključujući i neke druge oficire «JNA» i kosovce, koji su, pored Đapića, također postali «članovima i dužnosnicima» Hrvatske stranke prava, obrisali o Hrvatsku stranku prava svoje prljave čizme kao o otirač ispred kućnog praga.

Međutim, sve to je s pravnog stajališta ništavno, jer Đapić uopće nije član Hrvatske stranke prava, a kamoli da bi bio «Predsjednik» HSP-a !!!

Anto Đapić je od Središnjeg odbora Hrvatske stranke prava 1993. isključen iz članstva Hrvatske stranke prava, a redovni 2. sabor HSP-a u veljači 1995. potvrdio je odluku SO HSP-a o isključivanju Đapića iz članstva HSP-a 1993. godine. Dobroslav Paraga je na 2. saboru Hrvatske stranke prava, u veljači 1995. godine u Zagrebu (dvorana Globus na zagrebačkom velesajmu), pred 900 delegata i gostiju drugih parlamentarnih stranaka, ponovo, i to deklamacijom, izabran za predsjednika Hrvatske stranke prava, a isto se ponovilo na stranačkim saborima 1999. i 2003. godine, s tim da se 1999. i 2003. sve formalno moralo odvijati pod naslovom «Hrvatske starnke prava 1861., s obzirom da Tuđmanov i Račanov režim nije priznao demokratske odluke pravaša s njihova sabora 1995. godine.

Od 28. rujna 1993. do 2001. je Dobroslavu Paragi od strane Tuđmanova i Račanova režima bilo zabranjeno da uopće bude pred sudom oštećena stranka u postupku, tako da je nadležnim državnim tijelima podnosio žalbe na odluku Ministarstva uprave od 28. rujna 1993. i Ustavnog suda od 6. «januara» 1994. godine (Tuđmanova Šestosijećanjska diktatura nad Hrvatskom strankom prava), a Račanova nikakva ministrica pravosuđa Ingrid Antičević Marinović donjela je protuzakonitu odluku kojom je potvrdila da je Anto Đapić «predsjednik HSP-a», iako je Upravni sud RH od tadašnje ministrice Antičević-Marinović u svojoj pismenoj Odluci izričito zatražio pismeno sazivanje usmene rasprave u Ministarstvu pravosuđa o pitanju osobe, ovlaštene za zastupanje i predstavljanje Hrvatske stranke prava, dok je ministrica bez pismene odluke sazvala usmenu raspravu u podrumu Ministarstva pravosuđa, na kojoj je Anto Đapić 2001. godine, pod teretom pismenih i drugih dokaza koje je Paraga podnio, u jednom trenutku pred okupljenim novinarima i raspravnom djelatnicom Ministarstva izjavio: «K'vragu i Hrvatska stranka prava – evo vam Hrvatske stranke prava» (Raspravna djelatnica odmah je prekinula raspravu i čekala da se Đapić pribere iz posttraumatskog šoka, i tek potom nastavila s raspravom kada je Đapić povukao svoju «ostavku». Rasprava nikada nije ni završena.)

Na kraju ovog, u Europi, jedinstvenog slučaja otimanja jedne političke stranke (to je Tuđmanov originalni izum !!!) može se dokazano tvrditi da su vlade Republike Hrvatske 13 godina iskorištavale HSP preko Đapića, kako bi uvijek i stalno vladali Račan i Sanader, HDZ i SDP u dvopartijskom monopoliziranom sustavu u Republici Hrvatskoj. Međutim, bahatost Đapićevih zastupnika i samoga Đapića, egoizam tih kreatura u ljudskom liku, njihova pokvarenost, veleizdaja Republike Hrvatske i izdaja Hrvatske stranke prava, korupcija do grla, lopovluci i zločini doveli su Đapićeve zastupnike do samoga moralnog dna u društvu Republike Hrvatske, do dna na kojemu su potonuli težinom svojih kaznenih i moralni prijestupa: homoseksualni odnos nekih muških članova Đapićeva kluba iz Hrvatskog sabora. Međutim i to nije dovoljno predsjedniku vlade RH Ivi Sanaderu da u započetoj antikorupcijskoj borbi raskine koaliciju sa Đapićem (koaliciji HDZ-HSP) i da se odrekne predizborne koalicije s optuženim doušnikom KOS-a i antisemitom, iako je čak i Ivica Račan morao na zahtjev Socijalističke internacionale i Partije europskih socijalista istog časa raskinuti koaliciju SDP-HSP u Velikoj Gorici. Sanader, čija bi partija HDZ i te kako imala pravo biti članicom Socijalističke internacionale, ako ne čak i Liberalne internacionale, prkosi cijelom svijetu koalicijom sa Đapićevim tajnim homoseksulacima. Afera, skandal nikad viđen u Hrvatskoj i rijetko viđen i u svjetskim razmjerima, da parlamentarni zastupnici, oženjeni i deklarirani kršćani, imaju plaćene homoseksualne odnose – kao Sanaderovi i Đapićevi zastupnici. O zemljo, otvori se, ali ovaj puta duboko i široko, što šire i dublje! Gospodine premijeru, ako niste i Vi umočeni u homoseksualne skandale, kao što Vas je optuživao general Ljubo Ćesić Rojs, onda što prije uhitite Antu Đapića!!! Hoće li mediji poput Jutarnjeg lista, Hrvatske televizije, Večernjaka, NOVE TV i dr. i dalje tako velikodušno davati prostora lažnome magistru? (To bi značilo da su i glavni urednici homoseksualci, antisemiti, krivotvoritelji i korumpirani.)